Iako je kanjon dugačak tek oko kilometar i po, visinska razlika od 600 metara uslovljava veliki broj vertikala, a prolaz kroz njega čini ekstremno teškim. Uz stalnu koncentraciju, potrebno je oko pet sati da bi se bezbjedno savladale sve prepreke i zamke. Zato kroz ovaj kanjon mogu prolaziti samo ljudi sa zavidnim iskustvom u kanjoningu, u malim grupama i uz neophodnu opremu i vodiča.
Prirodne ljepote Crne Gore njen su zaštitni znak prepoznavanja. Raj za oko i dušu. Ovo malo parče zemljinog šara bogato je biserima svakovrsnih ljepota: morem, planinama, jezerima, rijekama, pećinama... Sve što se može pročitati ili vidjeti na slikama samo je nagovještaj uzbuđenja i doživljaja koji vas očekuju pri susretu sa njima. Ljubitelji adrenalinskih sportova i avanturisti svih boja, tragajući za novim izazovima, u našim gorama ispisuju stranice u knjizi razumljivoj svim jezicima svijeta. Alpinisti, speleolozi, paraglajderi, bajkeri, samo su neki od njih.
Od oka najskrovitiji dio Crne Gore su njeni kanjoni, omeđeni visokim liticama i nepristupačnim terenima. Do nekih još nije dopirala ljudska noga, kroz neke se samo rijetki usuđuju da prođu. Jedan se izdvaja svojom ljepotom, divljinom i nepristupačnošću. Kanjon Bogutovskog potoka.
Doživljaj za pamćenje
Koliko ste puta prošli kroz kanjon Platije, preko mosta prije skretanja za rovačko selo Trmanje a da niste ni naslutili da se tu krije uski procjep u tvrdoj stijeni, kroz koji je Bogutovski potok našao put do ušća u Moraču, upravo na tom mjestu. Zastanite na proširenju pored magistrale, spustite se iza mosta uskom stazom i pred očima će vam se otvoriti samo mali dio kanjona, prizor od kojeg zastaje dah. Kanjon Bogutovskog potoka, iako dužinom nevelik, jedinstven je, jer su na jednom mjestu prizori koji se mogu doživjeti u više drugih kanjona. Vodopadi, kaskade, bazeni, sifoni, hodnici, klještine... Avantura za pamćenje. Prvi prolaz kroz ovaj kanjon desio se tek prije šest godina i do sada je u njegovim ljepotama uživalo vrlo malo zaljubljenika u kanjone.
Na tridesetom kilometru puta od Podgorice prema Kolašinu treba skrenuti prema Trmanju i doći do živopisnog rovačkog sela Vlahovići. Iz sela jedva vidljiva staza se spušta kroz gusto rastinje i bukovu šumu do Bogutovskog dola, odakle počinje avantura praćena jakom dozom adrenalina koji se povećava što ste bliži izlazu u Platijama. Na samom početku kanjona oronula i zarasla vodenica biljeg je davno prohujalog vremena, u kome je ovaj kraj bujao životom, pjesmom žetelaca i kosaca, svirkom pastira, čaktarima ovaca, koje su se napasale po padinama rovačkih gudura i katuna. Njen točak je davno stao, pa sablasnu tišinu ovoga kraja remeti samo žubor potoka i talasanje bukovog lišća. Ništa ne simbolizuje prolaznost kao stare vodenice što samuju na obalama potoka i rijeka, i u tišini nestaju.
Iako je kanjon dugačak tek oko kilometar i po, visinska razlika od 600 metara uslovljava veliki broj vertikala, a prolaz kroz njega čini ekstremno teškim. Uz stalnu koncentraciju, potrebno je oko pet sati da bi se bezbjedno savladale sve prepreke i zamke. Zato kroz ovaj kanjon mogu prolaziti samo ljudi sa zavidnim iskustvom u kanjoningu, u malim grupama i uz neophodnu opremu i vodiča. Od opreme, pored ronilačkog odijela i kacige, potrebna su i tehnička alpinistička pomagala: uže, pojas, pirana, descender, garabini.
U zavisnosti od godišnjeg doba, odnosno mjeseca, zavisi i količina vode u potoku, a samim tim i način kretanja. Naravno, najpodesnije godišnje doba za prolazak kanjonom je proljeće. Prva polovina kanjona se, uglavnom, može proći bez ronilačkog odijela. Taj dio karakterišu gusto rastinje i šiblje, pa se sunce tek naslućuje. Ambijent podsjeća na prašumu Amazona. Prelazi se preko kamenih gromada obraslih mahovinom, provlači između stijena i kroz procjepe, preskače preko stabala obrušenih u korito potoka, okamenjenih naslagama krečnjaka. Kameni lavirint, mahovina na stijenama i zelena boja sige, sitni slapovi koji se slivaju sa raznih strana, manji i veći bazeni napunjeni bistrom i hladnom vodom, pružaju neopisiv estetski doživljaj za nezaborav.
Samo za najhrabrije
Ali prava avantura, koja adrenalin penje na maksimalnu vrijednost, počinje od polovine kanjona. Tu prestaje gusto rastinje i ulazi se u područje koje karakterišu ogromne kamene gromade, stjenovite previsne vertikale koje se uzdižu prema nebu, ponegdje se sužavajući toliko da sve što vidite iznad sebe je plavičasta nebeska traka. Naravno, tu se već mora obući ronilačko odijelo jer slijedi skakanje, ronjenje, spuštanje niz vodopade, tobogane, kaskade. Vertikale, često previsne, nižu se jedna za drugom i moraju se spuštati uz pomoć užeta. Najviša je 27 metara. Kada savladate prvu, više ne možete nazad. Jedini izlaz je ušće Bogutovskog potoka u najatraktivnijem dijelu Platija. Stijene su vlažne i pune siga, spušta se direktno niz vodene slapove i tobogane, pa je neophodan veliki oprez. Nekoliko klasičnih speleoloških prolaza ne preporučuju ovaj kanjon onima koji imaju problem sa klaustrofobijom.
Spuštajući se prema ušću, nailazi se na prirodne sklupture različitih oblika koji, u kombinaciji sa nestvarnim nijansama zelene sige, sive stijene i plavetnila bazena čine prolaz kroz ovaj kanjon jedinstvenim i neponovljivim doživljajem. Igra boja u trenucima kad vodeni slap lomi sunčev zrak, koji se probija između stijena i raspršuje ga u milione sićušnih raznobojnih čestica, samo je jedan od detalja zbog kojih se vrijedi upustiti u avanturu zvanu Bogutovski potok. Naniže prema izlazu nižu se atraktivni prizori. U najužem dijelu kanjona, zaglavljene u procjepu stijena, kao vojnici na mrtvoj straži, kamene gromade bdiju nad bistrom vodom i netaknutom divljinom kanjona. Boje, kontrasti i prizori koji se smjenjuju izazivaju istovremeno strah i zadovoljstvo, nespokoj i ispunjenost. Zato je prolaz kroz kanjon Bogutovskog potoka avantura dostojna najnemirnijeg duha ljubitelja divljih i nepoznatih izazova.
Piše: Milan Radović
Foto: Boris Čelebić
