U hotelu „Nion“ u Bečićima od 20 – 27. oktobra održana je II Likovna kolonija „Vukadinović–Rolović“. Slikari - učesnici kolonije: Lidija Tilić, Vasilisa Ivanović,Janoš Mesaroš, Dejan Milivojević, Đorđe Stanić, Miodrag Zubac, Radule Bošković, Slavko Radivojević,Šandor Šlajf, Zoran Ivanović, Zoran Krulj, Zvonko Tilić i Žarko Stanković iz Srbije, Jagoda Lasić iz Hrvatske, Radmila Lizdek i Ante Brkić iz Bosne i Hercegovine i Elena Nikolić iz Rusije.
Učesnici kolonije sa organizatorima
domaćini kolonije Đorđe Vukadinović i Željko Rolović
Pavlović Savo, direktor kolonije
druženje umjetnika kod Sava Pavlovića
Nakon završetka kolonije u subotu 26. oktobra sa početkom u 19 časova u galeriji „Onix“ u starom gradu Bara otvorena je izložba slika učesnika kolonije.
Lucija Đurašković i Aleksandra Rollović
Posjetiocima izložbe se obratila istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković: „...Osobenost atmosfere likovne kolonije, gostoljubivost domaćina Đorđa Vukadinovića i Željka Rolovića, prijateljsko druženje i razmjena likovnih iskustava u okruženju rijetko inspirativne mediteranske prirode, rezultirala je naglim buđenjem umjetničkog instikta kod svakog autora ponaosob, istovremeno doprinoseći sudaru različitih temperamenata, te vidnoj raznolikosti i raznovrsnosti likovnog stvaralaštva, posebno u sferi štafelajnog slikarstva. Rezultati njihovih pojedinačnih, individualnih traganja kroz posebnosti senzibiliteta, pored karakterističnih stilskih opredjeljenja (u rasponu od apstrakcije, preko ekspresionističkih, simboličko-asocijativnih, do somnabulno-nadrealnih tendencija) vidljivi su kroz širok opus različitih tematskih interesovanja (pejzaž, figuralne kompozicije, mrtva priroda, akt, portret, ...) najčešće izraženim u tehnikama ulje, akrilik, pastel i kombinovanoj tehnici. Takođe, kako razlika u autorskoj kreaciji crteža i bogatoj lepezi raskošnih i raznorodnih hromatskih skala (primarno uslovljenim različitim stilskim opredjeljenjima) tako su im i fakture paleta različite, krećući se od finog, neupadljivog epiderma, preko prozračnih lazura, do zgusnutih impasta intenzivnog, skoro skoro sirovog kolorita. U pokušaju odgonetanja ključnih pitanja usmjerenih na fenomen slike kao ontološki posebnog prostorno-vremenskog sistema u kome se na specifičan način odvija proces duhovno-estetskog odraza, odabira i iskaza nutrine stvaralačkog humanog bića, uma i emocija, koje korespondira i sa sobom i sa drugim, umjetnici su uspjeli da osobenim značenjsko-formalnim pristupom pokažu i ukažu na tajnovitu granicu između stvarnog i imaginarnog, realnog i onog nečeg probuđenog arhetipskog i mitskog koje stoluje u bezvremenim, vječnim prostorima bivstvovanja duha. Zato, u većini slučaja, predstavljeni nam radovi zrače utiskom upada u neki drugačiji, mističan i nepoznat svijet usmjeren ka pokušaju otvaranja moguće novog prostora likovnosti. Ovim stvaralačkim okupljanjem umjetnika potvrđuje se aktivnost, te dosljedno usvaja stav koji ukazuje da u današnjem dinamičnom i tehniciziranom vremenu, vremenu globalizacije i krajnje komercijalizacije, pragmatičnom i otuđenom, prisustvo jednostavne ljudske topline i osjećanja za Bogom dane vrijednosti bića u ogledalu umjetničkog, može da znači olakšanje, bliskost i radost, te kreativno osmisli i pokaže dalji put ka humanom samoostvarenju kao najuzvišenijem cilju“.
sa izložbe u galeriji Onix
Medijator izložbe je bila Aleksandra Rolović.
U nastavku pogledajte radove učesnika i utiske o koloniji.
Janoš Mesaroš
Janoš Mesaroš: "Prva kolonija je bila dobra i svi smo uzivali i lako stvarali, a druga je bila fenomenalna, nezaboravna i daj Bože da treća bude bar ista
Pastel pomiješan sa akrilom i začinjen uljem potpuno me oslobađa pred bjelinom platna.
Gotovo uvijek imam osjećaj da slikam za nekog (moje biće je u osnovi altruista) i da ću ga/je obradovati, jer moje slike su samo one koje neko posjeduje .
Prostor je važan ali najvažniji je haos koji napravim oko sebe i iz tog haosa iznosim netaknutu sliku nečijim pogledom i udahnem joj život".
Vasilisa Ivanović
Vasilisa Ivanović: "Zaista, boravak tamo mi je bio jako prijatan i besprekoran, kao i druženje sa kolegama koje ću svakako pamtiti.
Ako sliku posmatramo kao idealan predmet koji izrađuje umjetnik kao zanatlija, onda je tehnika koja je stvara, idealna tehnika. Mnogi umjetnici još prije mene, su se zalagali da upravo tehnika definiše i očuva sam stil umjetnika, ali i nju je vremenom industrija narušavala i nipodaštavala. Ja ne sumnjam da bi možda Renoar do dana današnjeg nastavio da stvara četkicom, a da bi Leonardo Da Vinči koristio najsavremenije grafičke table za crtanje, svako po svom nahođenju i senzibilitetu.
Osjećam da sam većim dijelom tradicionalista.
Pored olovke i četkice koristim razne cirkone i sjajeve koji pojačavaju vizuelni utisak slike.
Mislim da je umjetnost i talenat za bavljenje umetnošću dat od Boga sa nekim ciljem i pri samom začetku čovjeka. Ako imate sreće da vas u životu dotakne ta ista Božja ruka, onda to znači da imate određeno breme koje nosite, a u isto vrijeme i nekakvu lakoću ili blagoslov.
Ono što osjećam, ja to i radim, ono što mislim, ja to i stvaram.
U svojim slikama, tačnije u ciklusu koji još uvijek istražujem, pokušavam da ostvarim neke nove efekte. Samo okruženje i prirodu koristim kao predložak koji za cilj ima sliku. Pomenula sam da mi je tehnika samo u službi mašte, a pošto je mašta vanvremenska i vanprostorna kategorija, tako i zaključujem da je za mene isto tako vrijeme, kao i prostor samo pojam, a ne i suština".
Radule Bošković
Zoran Ivanović
Zoran Ivanović: "Umjetnost i umjetnici su često zavisni od ljudi koji su im naklonjeni i voljni da pripomognu njihovo stvaralaštvo i ovoga puta je ta pomoć bila iskrena i nesebična".
Kojom slikarskom tehnikom Vaša emocija najpotpunije prenese ideju na kojoj
nastaje jedna slika?
Ne postoji jednostavnija alatka koju je čovjek uzimao, a da je više zadužila čovječanstvo. To je jedan komadić drveta stesanog u drščicu i malo dlaka složenih na vrhu koji grade kiticu. Drži se između tri prsta i nije slučajno da se sa tri prsta krstimo i označvamo duhovnu pripadnost važnim slikama svetom trojstvu.
Ta naprava-četkica, obijležila je epohe, označila ljudska razdoblja, oslikala ljudsku civilizaciju i uzdigla duhovnost na najviši nebeski stepenik, dosegla u raj i pakao, do Božije domovine. Takvu alatkicu i ja sa velikim uvažavanjem koristim da obilježim neka svoja duhovna pomirenja.
Šta je to što Vas pokreće da slikate?
Još uvijek ne znam i u neprestanom sam traganju za Vašim odgovorom. Odustao sam od potrage po sebi i nema mjesta koje nisam dotakao ali ništa. Kad se obratim Svevišnim silama, one ćute mudro. Moraću izgleda sve sam!
Koliko su važni prostor i vrijeme u kojima stvarate za nastanak jedne slike?
Kada sam provirio iz majčine utrobe dopalo mi se zemaljsko podneblje. I više nikada drugi prostor nisam tražio ne računajući vrijeme provedeno tumarajući po sebi. Mala i velika skazaljka je važna drugim zanimanjima koji prema njihovim pokretima regulišu život. Za mene te dvije, i još druge manje skazaljke, nemaju važnost. Umjetnost samo zbunjuje vremenske odrednice jer nikad nije sa njima rame uz rame, nego vazda ili prednjači ili kasni. Da nije istorije umjetnosti i kritičara nikad se umjetnici ne bi pomirili sa vremenom.
Oni, kao na svakom kraju, ponekad i na silu, razvrstavaju i raspodijele umjetnike po vremenu koje im pripada, a nisu ga na vrijeme upoznali i bili u dobrim odnosima sa njim. Ta ljutnja sa vremenom ne godi uvijek umjetnicima jer treba hrabrosti i odricanja prkositi mu, stvarati svoje lično vrijeme i za prostor uzimati svoje lično nebo. Možda Bogu nije milo takvo ponašanje ali oni koji izdrže sve nedaće i iskušenja na putu, ipak ih na kraju potapše po ramenu. Umjetnici su mnogo prije Ajnštajna dokazali pojam relativnosti vremena.
Jagoda Lasić
Jagoda Lasić: "Prvi put sam ove godine bila na koloniji u Bečićima, jako mi se svidjela profesionalnost i srdačnost organizatora.Uspjeli su omogućiti pravu slikarsku atmosferu.Nenametljivo a stalno na usluzi, pokazali su da ova kolonija u budućnosti ima najveće šanse za veliki uspjeh.
Ja sam slikar expresije i meni najbliži i najdraži način izražavanja je akril.
Sve što me okružuje a što je dinamično, pokret,ples, muzika pokreće me da slikam. Slikam u trenutku, i nešto što je meni najbitnije je trenutno okruženje i atmosfera. To se sve ovdje spojilo,ugodni domaćini, prostor za slikanje i ekipa slikara koja je bila pozvana na ovu koloniju".
Šandor Šlajf
Šandor Šlajf:"
Svaka čast domaćinima na uloženom trudu i organizaciji. Ovo je bila jedna od najboljih kolonija na kojim sam prisustvovao. Ljubaznost i prijatna atmosferai su učinili boravak nezaboravnim.
Vrijeme koje nas je poslužilo dodatno je podiglo nivo raspoloženja.
Ja sam umjetnik koji se bavio i bavi mnogim tehnikama; ulje, akril, pastel, akvarel,crtež, skulptura itd. Jedino ne volim raditi grafiku, jer je to za mene komplikovana i zahtjevna tehnika, a uz to i prljava.
Unutarnji poriv je taj koji svakog pravog umjetnika pokreće. Od malena sam znao da ću se time baviti. To mi je životni poziv, usađen možda u gene, protiv čega čovek ne može ništa; to je jače od mene.
Kako obično kažem, ja sam po rođenju slikar, po nacionalnosti sam slikar, a i po veroispovesti takođe.Najljepše je to rekao Bela Hamvaš:-Umjetnost je maternji jezik čovečanstva.
Za pravog umjetnika nije bitan prostor a ni vrijeme. Umjetnička djela mogu nastati u svim uslovima. Ne slažem se da mora postojati određeno okruženje za stvaranje”.
Žarko Stanković
Žarko Stanković: "Kolonija je organizovana na zaista visokom nivou. Kako sam ja takodje organizator Sisevačke kolonije u Paraćinu, ali pod patronatom drzave, izdvojiti novac za organizovanje jedne kulturne manifestacije u ovo vrijeme je zaista vrijedno hvale. Domaćini su dorasli svakom zadatku bili već na prvoj koloniji, ovo je samo potvrda o studioznošću, ozbiljnošću i nesebičnim davanjem prema umjetnicima, koji se na koloniji osjećaju prijatno i nadahnuto.Slobodno mogu reći da je po uslovima koje kolonija nudi jedna od boljih i u Crnoj Gori i u Srbiji.Selektori kolonije su pazljivo birali i sastav prve i druge kolonije te ostaju trajna i cvrsta prijateljstva medju umjetnicima.
Svaka tehnika ima svoj izazov, a meni kao slikaru-kaligrafu izazov je da se izrazim u različitim tehnikama. Kaligrafija se počinje mastilom i trskom, zatim perom, akvarelom, akrilikom, trenutno svoja djela radim uljanim bojama sa sikativom, jer je kaligrafija likovna disciplina koja zahtijeva brzinu i vjestinu, a sigurno da emocionalni gest ne bi bio tako ubjedljiv da se misao na platnu slika a ne pise onom brzinom onako kako tu misao izgovarate u sebi. Ideja mi je da pokusam kaligrafiju u skulpturi, te će tada biti zatvorena jedna cjelina mog istraživanja u kaligrafiji, kaligrafija kao slovo-slika.
Za razliku od drugih slikara kod mene se vizuelno pretvara u verbalno, a onda opet u vizuelno.U pejzažu i portretu, kao motivima koji nas najviše okružuju tražim stihove naših najvećih pjesnika koji su inspirisani sličnom slikom pejzaža, ljudskim likom ili gestom, i filtriram pogled kroz pjesmu, stih, rimu....pa je zatim trskom i četkom prevodim na platno, Ono što izađe je moja likovna pjesma izražena kaligrafskom poentilistikom.Ono sto umjetnika pokreće da stvara umetnička djela je u stvari zelja da se lične emocije ponude drugim ljudima što ih čini socijalnim i humanim bićima. Da nije tako svako od umjetnika bi svoje pejzaže, portrete, skulpture, muziku čuvao u glavi kao svoje slike bez zelje da to neko gleda a to je onda jako opasno - za umetnika naravno, a i kod vecine ljudi koji nisu umjetnici emocije bi ostale učaurene nemajući ko da ih podstakne i razvije.
Jako su važni jer nam je to prva inicijalna kapisla koja nas inspiriše. Često se desi prvog ili drugog dana na koloniji da zurite u bijelo platno, a da onda trećeg dana jednostavno dobijete nevjerovatnu želju za stvaranjem.Zato je moja vrsta umjetnosti jako prilagodljiva bilo kom prostoru. Hoću reci da je za pejzažiste bitan odlazak u planer, za mene ne, jer su moji motivi prošla i trenutna neka iskustva zabilježena u stihu i uvijek samnom. Uvijek tragam za pjesnicima i manje poznatim stihovima koji su sustina trenutka koji se desio ili koji se desava".
Zoran Krulj
Zoran Krulj:"Utisci sa kolonije suodlični.Organizator se potrudio da obezbijedi dobre uslove za boravak, ishranu i rad za sve učesnike. Pored toga svojim domaćinskim ponašanjem omogućio je da se svi učesnici osjećaju kao kod svoje kuće. Atmosvera je bila opuštena i inspirativna za rad, druženje i zabavu.Organizovano je par zanimljivih izleta što je koloniju učinilo još zanimljivijom.
Moja slikarska tehnika je akrlik i ulje na platnu.
Moj pokretač za slikanje je čip koji mi je Bog ugadio i koji mi ne dozvoljava da stanem nijednog trenutka.
Prostor i vrijeme mogu samo da me nadahnu ali volim da stvaram u svom ateljeu".
Lidija Tilić
Dejan DeKi Milivojeić
Zvonko Tilić
Miodrag Zubac
Đorđe Stanić
Slavoljub Slava Radivojević
Slavoljub Slava Radivojević: "Organizatori kolonije zasluziju svaku pohvalu uz profesionalnu a sada vec, mogu reci i prijateljsku zahvalnost.Domaćinski hotelsko pansionski boravkak sa sjajnom i neograničenom ponudom hrane i pića uz ljubaznu i pažljivu uslugu. Nekoliko obroka koje su sami voljni učesnici kolonije znalački spremili, organizovani izleti začinjeni prijateljskim druženjem i kolegijalnim uvažavanjem. Individualci, sačinili smo jednu dragu kolektivnu atmosferu punu kreativnog i stvaralačkog duha ostvarenog na slikama koje smo ostavili nama naklonjenim organizatorima. Odmori i pauze neophodni kreativnom činu, sadržani su u upoznavanjima, susretima i sadržajnim razgovorima ...
Kasno oktobarsko sunce napuštalo nas je samo s večeri kada smo ostavljali četke, boje i platna da miruju a mi uplovljavali u one životne ljepote od zvuka poznate pjesme što ponekad traje do kasno u noć..
Završnom izlozbom u Baru predstavili smo svoje radove nastale boravkom na ovoj značajnoj koloniji.
U skladu sa svojim osjećanjem i meni prepoznatljivim mogućnostima kako ličnim tako i slikarski savladanim tehnikama, odabrao sam uljano slikarstvo kao osnovni medijum za svoj likovni izraz.
Pri likovnim bilješkama, skicama i prpremi studija za sliku, prisutan je crtež kao akvareli i pasteli, pokadkad kao završne slikarske tehnike.
Misljenja sam da ono primarno emotivno stanje u kojem umjetnik uglavnom duhovno bitiše, osnovno je polazište kreativnih i stvaralačkih aktivnosti iz kojih nastaje lični bilo intimni ili afirmativni ali svakako bitan umetnički čin.
Obzirom da je slika sveukupna refleksija našeg unutrašnjeg bića koje je svakako povezano i veoma često neodvojivo od prostora i vremena u kojem zivi, tako su ove dvije dimenzije, prostor i vrijeme, veoma važni, nama svjesno ili nesvjesno prisutni čnioci pri nastajanju jedne slike".
Radmila Lizdek
Radmila Lizdek: "U koloniju 'Vukadinovic-Rolovic' dosla sam na poziv mog dragog prijatelja Sava Pavlovića. Ni jednog momenta nisam sumnjala u njegovu riječ i ozbiljnost. Uslovi u koloniji bili su fantastični, kako za rad tako i za druženje. Posebno želim istaći jednu ozbiljnost i profesionalizam porodice Rolović. Organizacija izlozbe, izleti, smještaj, hrana, kvalitet slikarskog materijala i sve ostalo bili su na visokom nivou.
Već duze vrijeme tehnika koju najvise koristim u radu je akril i ulje na platnu. Sam akril koristim prvenstveno u fazi podslikavanja zbog mogucnosti brzog sušenja, za dalji proces rada koristim uljane boje. Razlog za to je sto na taj nacin postizem zeljenu punocu boje i najubjedljivije prenosim zeljenu emociju na platno.
Prostor i vrijeme su svakako važni činioci u nastanku slike. Što se lično mene tiče mogu da kažem da mi veliki problem predstavlja svaki rad na slici mimo mog ateljea. U ateljeu sam sama sa sobom, svojom muzikom, okružena svim onim sto mi je potrebno za rad i u potpunom miru. Rad van ateljea nosi za mene neke druge okolnosti koje me više upućuju na sve drugo osim na proces rada odnosno slikanja. Tu mislim prije svega na kontakt i druženje sa kolegama, nova poznanstva, razgovore o slici i umjetnosti uopšte".
Razgovarala: Radmila Krgović
Fotografije: Janoš Mesaroš
