or „Stanko Dragojević“ je dio kultrne baštine Podgorice, koji ima 132 godine dugu tradiciju. Simbol grada, simbol jubileja, proslava, svečanosti, progresa i očuvanja tradicije jedne kulture. Amatersko horsko pjevanje je veoma specifično samim tim što nije obavezno. Članovi amatreskih horova su posvećeni sa puno emocija horskom izrazu. Tu se osjeća sinergija homogenih emocija i jedan uzvišen doživljaj pjevanih kompozicija. Svi imaju izražen osjećaj pripadnosti timu, koji je posvećen zajedničkom cilju, što boljoj povezanosti i samim tim kvalitetnijem izvođenju kompozicija. Kod njih je veoma izražena empatija. Imaju jaku emociju koju iznesu kroz precizno ispjevavanje notnih zapisa, kompozicija duhovne muzike i drugih žanrova. Osjeća se radost pripadnosti horu. S ljubavlju predstavljaju Crnu Goru i grad Podgoricu.
Jedna od najstarijih muzičkih manifestacija u Srbiji, Internacionalne horske svečanosti, održana je od 7-10. jula na Letnjoj pozornici u niškoj Tvrđavi. Učestvovalo je šesnaest horova iz regiona i Evrope. Niškoj publici predstavilo se preko 500 pjevača i muzičara. Ove svečanosti, 24. po redu posvećene su obilježavanju četiri decenije hora “Kollegium muzicum” i stogodišnjici rođenja horskog pedagoga, dirigenta i kompozitora Vojislava Ilića.
Na 24. Internacionalnim horskim svečanostima u Nišu Mješoviti hor „Stanko Dragojević“ iz Podgorice sa dirigentom Ilijom Dapčevićem predstavio se kompozicijama S. Rahmanjinova, Jovana Zlatoustog, A. Brucknera, Haila Bridea, Bora Tamindžića i narodnim tekstovima zapisa Vuka Karađzića.
POZITIVNA ENERGIJA
Defile horova kroz grad Niš
Put od Podgorice do Niša članovi hora sa dirigentom Ilijom Dapčevićem proveli su tiho, pomalo neobično za hor. Međutim, kako smo se približavali Nišu, zaorila se pjesma. Svečanosti su 7. jula započele gradskim defileom horova. Prve večeri predstavila su se četiri hora iz Srbije. Druge večeri Festivala publici se predstavio „COLLEGIUM MUSICUM“ i gudački orkestar „Dušan Skovran“ (Beograd) sa dirigentom Darinkom Matić-Marović, koji su proslavljali četrdeset godina postojanja. Nakon hora „Collegium Musicum“ nastupio je hor „Sveti Jovan Bogoslov“ iz Šapca. Mješoviti hor „Stanko Dragojević“ iz Podgorice, koji u Nišu nastupa poslije dvanaest godina pauze, oduševio je publiku. Na 24. Internacionalnim horskim svečanostima, hor KUD „Stanko Dragojević“ osvojio je nagradu „Milorad Veljković Spaja“ za najbolje izvođenje kompozicije domaćeg autora. Hor „Stanko Dragojević“ je izazvao veliku pažnju publike i stručne kritike. Na kraju druge večeri publici se predstavio hor iz Zagreba. Treće večeri su nastupili horovi iz Repblike Srpske, Niša, Bugarske. Dok je završno veče posvećeno horovima iz Makedonije, Bugarske, Grčke, Poljske i Srbije.
Utisci dirigenta i članova hora „Stanko Dragojević“ sa „ Internacionalnih horskih svečanosti“u Nišu
Ilija Dapčević, dirigent hora „Stanko Dragojević“
Novina je što se meni danas u Nišu dogodio hor. Mi smo pjevali u Negotinu, u Puli, ali konačno u Nišu se desio hor. Šta je problem? Problem je što za hor treba vrijeme i strpljenje. To je proces sa više faza koje su kompatibilne. Pošto nijesmo radili pet šest godina, kad se pojavila ekipa mladih talentovanih ljudi, ja sam mislio da ću preko noći da napravim hor. Onda sam shvatio da je to nemoguće. Potrebno je vrijeme i ta „patina“ da hor zaživi. Konačno, u Nišu mi postajemo hor. Na stranu da li ćemo osvojiti nagradu ili ne, dobili smo izuzetno pozitivne kritike. Ali važnije od kritika je što sam vidio da mi se desio ponovo hor. Od 1945. do 2000. godine hor KUD „Stanko Dragojević“ je imao tradiciju u kontinuitetu koja je prekinuta. Lako je ugasiti nešto što traje. To je jednim potezom ruke izvodljivo, ali ponovo ga vratiti u sistem, mnogo je teško. Sada hor „Stanko Dragojević“ može nastupiti na svakoj sceni u Evropi, jer oni su vrlo jedinstveni pjevači. Imamo jedinstvo između dirigenta i pjevača, između članova hora, imamo auru, imamo prepoznatljiv zvuk, imamo prepoznatljiv tok. Kranjčević, jedan od vrhunskih muzičara je kazao da je hor „Stanko Dragojević“ čudo od hora - ja sam ostao bez teksta. Šta će oni kroz nagrade reći, uopšte mi više nije važno. Ja znam da imam hor i to je jedino važno. Imao sam tremu dvadeset minuta pred izlazak na scenu. Poslije sam jedva čekao da nastupimo. Znam da je i hor sa nestrpljenjem isčekivao svoj nastup. Znam, oni su moji, ja sam njihov i to je ustvari hor. Naša je zajednička želja da odradimo posao kako treba. Imamo hor s kojim možemo da odemo bilo gdje a da se ne postidimo. Od večeras ja imam hor.
Zoja Đurović, dirigent, profesor muzike
U horu „Stanko Dragojević „sam od svoje 18. godine, a inače sam svoj dirigentski debi imala u 19. godini sa ovim horom pod „Orlovim kršom“ jednog 13. jula. Ima mnogo godina od tada. Mnogo lijepih trenutaka dugujem ovom horu. Tu su se, prije svega, stvorila divna dugogodišnja prijateljstva. Što se tiče „Niških horskih svečanosti“, učestvovala sam više puta. Bilo je pauza u radu hora. Ovogodišnji utisci se još uvijek sliježu. Ja to posmatram i sa jedne i sa druge strane. Ne samo kao pjevač, jer najprije formira utisak publika, zatim dirigent i na kraju horski pjevači. Ovaj hor, s obzirom na pauzu od sedam- osam godina, ne svojom krivicom, u posljednje dvije godine zaista je postigao veliki napredak. Jer, nije lako vratiti autoritet koji je imao, vratiti članove, pogotovo mlade ljude da se bave ovim poslom, koji znači turneje, putovanja, takmičenja. Naravno, kad su takmičenja u pitanju, kod svih nas proradi adrenalin i želja da se što bolje predstavimo, pa je i kod njih proradio inat i želja da se predstave u najboljem svjetlu. Želja je i te kako isijavala na ovom našem nastupu poslije dvosatnog predstavljanja hora „Kollegium muzicum“, koji je bio sjajan i poslije čijeg smo nastupa pomalo zazirali. To je hor koji kontinuirano pjeva četrdeset godina. Međutim, naš nastup je bio i te kako zapažen. Ja razmišljam kao dirigent – ako sam ja zadovoljna kako mi je ansambl pjevao, uopšte me ne zanima odluka žirija, isto tako ako ja nijesam zadovoljna, onda to nije to. Energija vlada u ovom horu i sinergija zajednička djeluje na članove iako je hor amaterski. Ali, oni se profesionalno ponašaju iako gospodin Dapčević, dirigent, kolega i ja nastojimo da ih ne maltretiramo velikom količinom proba jer je to preduslov za dobro pjevanje. U horu ima svih generacija, studenata kojima su sada ispitni rokovi, međutim, sve smo uspjeli da uskladimo. Naš nastup bio je veoma zapažen od kolega iz bivših republika ex YU prostora, kao i članova žirija.
Ana Perunović Ražnatović, stručni saradnik na Muzičkoj akademiji i dugogodišnji član hora
U horu „Stanko Dragojević“ sam od 1990, računajući i vrijeme kada hor nije funkcionisao. Ovo je moj sedmi nastup na „Niškim horskim svečanostima“ i, čini mi se, da kao član hora i kao profesionalni muzičar mogu da budem zadovoljna našim nastupom. Možda nije naš najbolji do sada, ali, svakako, jeste jedan od boljih. Neke kompozicije smo izveli na dobar način, imali smo i dinamička nijansiranja i emociju smo iznijeli kako treba, a držali smo se pravila dogovorenih sa dirigentom. Nešto je možda bilo manje uspješno, ne zato što nijesmo spremili, već zato što je možda malo trema na startu učinila svoje. Pjevali smo vrlo zanimljiv repertoar i nama, a nadam se i publici, od duhovnih do djela crnogorskih autora, koja su atraktivna za jedan ovakav nastup. Mislim da smo imali dobar nastup, prema komentarima kolega iz drugih horova, a dirigent je pohvaljen od kolega, tako da smo zadovoljni, ali uvijek može bolje. Ovaj nastup jeste u odnosu na Negotin korak naprijed, a nadam se da će naprednih koraka biti i ubuduće.
Snežana Burzan, član hora
U horu „Stanko Dragojević“ sam od obnavljanja 2009. godine. Ranije sam, prije prestanka rada, pjevala par godina. Uživam u pjevanju. To je moja i duhovna i mentalna hrana. Meni prija da nakon posla, iako umorna, odlazim direktno na probu hora. Volim to što pjevamo, uglavnom duhovne pjesme. Ekipa hora je raznovrsna, raznih generacija, vjera i nacija. Ja, inače, volim multikulturalnost koja krasi Crnu Goru, tako da je hor „Stanko Dragojević“ Crna Gora u malom. Utisci sa našeg nastupa su odlični. Bili smo mnogo bolji nego na svim probama i mislim da ta svijetla reflektora i puna pozornica Tvrđave u Nišu su nas inspirisali da svi pjevamo kao jedan, a ipak nas je bilo četrdeset.
Nebojša Maliković, član hora
Ja sam najmlađi član hora od prije par mjeseci. Kod mene postoji želja, volja da se napravi nešto lijepo, da se zajedno opravda jedno veliko ime, kao što je hor „Stanko Dragojević“. Veliku tradiciju nastaviću ukoliko budem zadovoljio standarde hora, jer želim da budem dio ove divne ekipe.
132 godine kulturno-umjetničkog stvaralaštva u istoriji Podgorice
Kada je nakon oslobođenja Titograda (današnje Podgorice) od turske okupacije 1880. godine osnovano “Kultrno- umjetničko društvo čitaonice”, koje je u svom sastavu imalo pjevački zbor, tamburaški orkestar i dramsku sekciju, bio je to nagovještaj svestranijeg kulturnog stvaralaštva i procvata amaterske aktivnosti. Sve do Drugog svjetskog rata u Titogradu je radilo 15 kulturno- umjetničkih društava, koja su raznim vidovima svojih aktivnosti okupljala preko 1500 članova. Svojom aktivnošću ova društva su dala značajan doprinos kulturnoj baštini Podgorice. Doprinosili su razvoju multinacionalnih i multikulturalnih odnosa i bogatstvu međusobne saradnje. Većina njih je zbog raznih okolnosti prestalo sa radom ili se ponovo formirala pod drugim imenom. Tokom Drugog svjetskog rata nijedno društvo nije obnovilo svoju djelatnost.
Krajem 1945. godine u tek oslobođenoj i do temelja porušenoj Podgorici formirano je Kulturno-umjetničko društvo “Stanko Dragojević”, što je značilo nastavak plodne i raznovrsne kulturno-umjetničke djelatnosti u Podgorici.
Ime “Stanko Dragojević”, koje je društvo prilikom osnivanja uzelo, ne samo da je simbolički značilo nastavak progresivnog razvitka ove djelatnosti, već su u imenu radničkog tribuna i višegodišnjeg aktivnog člana i rukovodioca Radničkog pjevačkog društva i Društva “Abrašević” Stanka Dragojevića članovi društva gradili afirmaciju svoje socijalističke svijesti, naprednih i humanih htjenja.
Mješoviti hor Društva “Stanko Dragojević” jedini je hor koji je učestvovao na svim festivalima amaterskih horova nekadašnje Jugoslavije Brojne diplome, pohvale i nagrade svjedoče o uspjesima i rezultatima Društva, koje se ubraja među najbolje jugoslovenske amaterske horove. Kroz razne sekcije ovog društva, od oslobođenja do danas prošao je veliki broj članova.
Kontinuitet tradicije
Hor KUD “Stanko Dragojević“ iz Podgorice nastavlja tradiciju horskog pjevanja i kulturno-umjetničkog rada dugu 132 godine. Iako djeluje na amaterskoj osnovi, poznat je i priznat horski ansambl i u Crnoj Gori i van njenih granica. Stručna mišljenja su ga često svrstavala u sam vrh horskog pjevanja. Dobio je sve nagrade koje se mogu dobiti u ovoj oblasti. Nabrojaćemo samo neke, druga nagradu u Francuskoj 1961, prva nagrada u Čehoslovačkoj 1968, treća nagrada na Svjetskom takmičenju u Engleskoj 1970, Nagrada apsolutnog pobjednika na manifestaciji „Mokranjčevi dani“ 1994, Apsolutni pobjednik „Jugoslovenskih horskih svečanosti“ – Niš 1996, dvije druge i jedna treća nagrada u Slovačkoj 1997, dvije nagrade za najbolje izvedeno djelo domaćeg i stranog autora 1998, treća nagrada na „Mokranjčevim danima“ u Negotinu 2010, Nagrada „Milorad Veljković Spaja“ za najbolje izvođenje domaće kompozicije, Niš 2012. Dirigent hora „Stanko Dragojević“ poslednjih dvadeset godina je Ilija Dapčević, pod čijom dirigentskom palicom je hor osvoio veliki broj nagrada.
Uz podršku “Društva prijatelja Podgorice”, koje je podnijelo inicijativu da hor ponovo počne sa radom, nastavlja se jedna divna nit kulturno-umjetničkog stvaralaštva koja je bila prekinta nekoliko godina. Tako su Mihailo Banjević, Baća Radović, Beli Selhanović i Dano Petrović omogućili da hor “Stanko Dragojević” ponovo počne sa radom. To je hor ovog grada. U Podgorici nema porodice a da nije imala nekoga u KUD “Stanko Dragojević”. Ili je pjevao tamo ili je bio po nekom drugom osnovu u horu.
Ranije je hor bio na budžetu, a sada je nevladina organizacija, što je nelogično za jedno kulturno umjetničko društvo. Mogla bi da bude neka nevladina organizacija od posebnog kulturnog značaja, to bi trebalo ispraviti. Znaju svi dobro šta znači hor “Stanko Dragojević” ne samo za Podgoricu već i za Crnu Goru, kazao nam je Ilija Dapčević, dvadesetogodišnji dirigent hora “Stanko Dragojević”.
Piše: Radmila Krgović, urednica časopisa za kultrni turizam „Renome“
(Kompletan intervju sa Ilijom Dapčevićem moći ćete pročitati u najnovijem broju časopisa Renome
koji je u pripremi)
