Drveni Vladimirov krst mali je dio dukljanske prošlosti i jedina materijana stvar koja nas i danas neposredno vezuje za kneza Vladimira i kneginju Kosaru
Kulturnu baštinu, kulturno nasljeđe ili kulturno dobro čine spomenici arheološke, istorijske, umjetničke ili naučne vrijednosti, urbane i ruralne cjeline ili grupe građevina, koje zbog svoje arhitektonske, istorijske, umjetničke ili ambijentalne vrijednosti predstavljaju izuzetnu vrijednost istorijskog, umjetničkog ili naučnog stvaralaštva. Kulturna baština predstavlja ostavštinu prošlih generacija, koja se brižno čuva u sadašnjosti, kako bi bila sačuvana u nasljeđe za dobrobit budućim generacijama. Kulturno nasljeđe podrazumijeva i materijalna i nematerijalna kulturna dobra. U materijalna kulturna dobra spadaju sakralne i svjetovne građevine pod posebnim režimom zaštite, spomenici kulture, umjetnička djela. Nematerijalna kultruna baština obuhvata nematerijalna umjetnička djela (muzika), usmena predanja, način života, tradiciju, običaje. Kulturna baština podrazumijeva nepokretna i pokretna kulturna dobra. Nepokretna kulturna dobra su spomenici kulture, prostorne kulturno-istorijske cjeline, arheološka nalazišta i znamenita mjesta. Pokretna kulturna dobra su umjetničko-istorijska djela, arhivska i filmska građa, stare i rijetke knjige.
Nematerijalna kulturna baština obuhvata prakse, predstave, izraze, znanja, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore, koje društvo, tj. zajednica ili pojedinci prihvataju kao dio svoje kulturne baštine. Ona pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta jednog društva, naroda, zajednice, i podstiče poštovanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu –UNESCO je na svom 32. zasjedanju, održanom oktobra 2003. godine, usvojila Konvenciju za zaštitu nematerijalne kulturne baštine. Usvajanje te Konvencije značilo je prekretnicu u evoluciji međunarodnih politika za promovisanje kulturne raznolikosti, budući da je međunarodna zajednica konačno prepoznala potrebu da podrži onu vrstu kulturnih manifestacija i izraza, koje do tada nije podržavala u tom smislu. Crna Gora je ratifikovala pomenutu Konvenciju 2009. godine i time se i formalno pridružila velikom broju zemalja koje su prepoznale vrijednosti nematerijalne kulturne baštine. Godinu kasnije, 2010. donjet je novi Zakon o zaštiti kulturnih dobara, koji je zakonskim odredbama predvidio i omogućio valorizaciju i zaštitu elemenata nematerijalne kulturne baštine Crne Gore. Po donošenju Zakona o zaštiti kulturnih dobara, formirana je 2011. godine Uprava za zaštitu kulturnih dobara, čime su se stekli svi uslovi za izradu odgovarajućih dokumenata koji omogućavaju pravnu zaštitu elemenata nematerijalne baštine Crne Gore, primarno za njihovu zaštitu u domicilnom zakonodavstvu, što je preduslov za nominaciju pojedinih od njih za UNESCO zaštitu.
Kult Svetog Vladimira
Vladimir i Kosara, autor: Ivo Grujić
Kult Sv. Vladimira ili Sv. Jovana Vladimira objedinjava u sebi više elemenata nematerijalnog i materijalnog kulturnog dobra, koji su doprinijeli njegovom stvaranju, kontinuiranom trajanju i upražnjavanju. Ti elementi su određeni diferentnim specifičnostima koje podrazumijevaju: određeni prostor, određene ljude/istorijske ličnosti, objekte, predmete, običaj/procesiju, obred, usmeno predanje, kultno i znamenito mjesto itd. Pored brojnih pisanih izvora i istorijskih činjenica koje svjedoče o ovom kultu, njegovo savremeno svjedočanstvo predstavljaju ljudi koji ga čuvaju i upražnjavaju. Dakle, Kult Sv. Vladimira zasniva svoje uporište na hiljadugodišnjim istorijskim faktima, na dramatičnoj ljubavi i smrti kneza/kralja Vladimira i princeze/kraljice Kosare, na čudotvornim moštima Sv.Vladimira, na procesiji iznošenja Vladimirovog krsta, na suživotu i toleranciji tri vjere (pravoslavnoj, katoličkoj i islamskoj) na porodici Andrović, koja baštini tradiciju čuvanja i iznošenja krsta Sv.Vladimira, na crkvi u Veljim Mikulićima, na Kosarinom bunaru u Ostrosu, na obrednom mjestu na vrhu Rumije, najljekovitijoj travi s padina Rumije itd. Sve ovo govori da Kult Sv. Vladimira predstavlja jedno od najznačajnijih nematerijalnih kulturnih dobara sa ovih naših prostora. Pojedini djelovi ovog kulta spadaju u materijalna kulturna dobra pod posebnom zakonskom zaštitom države Crne Gore (Vladimirov krst, crkva Sv. Nikole u Mikulićima, crkva Sv. Marije- Prečista Krajinska u Krajini, Kosarin bunar u Ostrosu...).
Prečista Krajinska
Vladimir Dukljanski bio je sin Petrislava, a unuk Tugemira dukljanskih kneževa, prethodnik Stefana Vojislava (1018-1043), osnivača prve dukljanske dinastije-Vojislavljevića. Dukljanski knez Vladimir rođen je 970. godine u Krajini, gdje mu je bio dvor. Vrlo mlad je došao na čelo kneževine, u doba kada se Vizantija nalazila u unutrašnjim i spoljašnjim poteškoćama, a na Balkanu se formiralo moćno makedonsko carstvo. Makedonski car Samuilo na putu osvajanja i pokoravanja Dalmacije, pokorio je i Duklju, koja je bila na tom putu. Vladimir se povukao iz svoje prijestonice u Krajini na brdo Oblik u Vladimiru i jedno vrijeme pružao otpor nadmoćnijoj Samuilovoj vojsci. Da bi sačuvao i to malo ljudstva, predao se i bio utamničen u Prespi, prijestonici Samuilovog carstva. Prema Ljetopisu Popa Dukljanina (najstarijem i najvažnijem pisanom izvoru za istraživanje Kulta Sv.Vladimira), Samuilova kćer Kosara (Teodora), iz vjerskih razloga je posjećivala utamničene i tako upoznala i zaljubila se u Vladimira. Kosara je tražila od svog oca, cara Samuila, da pomiluje Vladimira i da joj dozvoli da se uda za njega. Samuilo je odobrio njihov brak i vratio Duklju Vladimiru ponovo na upravu, s obavezom da Vladimir priznaje vrhovnu makedonsku vlast. Vladimir i Kosara su živjeli u svojoj prijestonici na dvoru u Krajini. Posije vojnog poraza od Vizantije i Samuilove smrti (1014), dolazi do obrta i propadanja makedonskog carstva. Na makedonski prijesto dolazi Kosarin brat od strica Vladislav, u čijoj se nemilosti odmah našao dukljanski knez. Na prevaru je domamio Vladimira u Prespu, šaljući mu zlatni, pa drveni krst kao zalog vjere. Čim je Vladimir stigao u Prespu mučki je ubijen (22.maja 1016) ispred crkve u kojoj se molio držeći drveni krst u rukama. Nedugo zatim, 1018. godine Vladimirovog krvnika stigla je zaslužena smrt pod nerazjašnjenim okolnostima kod Drača u Albaniji....
Cross of St. Vladimir
(Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju Renome broj 7.)
Piše: mr Anastazija Miranović
Fotografije: Arhiva LTO Bar ( fotograf, Lazar Pejović)
