Potopljeni brodovi

Serijal - Podmorje Crne Gore priča o potopljenim brodovimna, o floti koja „stanuje“ u našim teritorijalnim vodama. 

Gačević Dragan

Dvanaest epizoda o zaboravljenim i potopljenim brodovima – olupinama našeg akvatorija rukopis je producentske ekipe, Ronilačkog centra Marina iz Herceg Novog, autora podvodnih fotografija i video zapisa Dragana Gačevića, scenariste Marije Čolpe i reditelja  Slobodana M. Šćepanovića. Scenaristički predložak nastao je po istoimenoj i respektabilnoj monografiji Dragana Gačevića u izdanju Matice crnogorske (2012). Knjiga je prihvaćena i prepoznata kao dio slagalice koja nam je nedostajala. Vrijedan uradak za istoriju pomorstva, brendiranje podmorja i konačno na dar svima onima čije bilo kuca posebnim ritmom i pažnjom, za našu baštinu, more i podmorje.

Krma parobroda Tihany

Slikama koje se daruju na uvid i tumačenje, plaćamo dug i odajemo počast ovim podvodnim spomenicima i vremenu koje niko od nas ne smije zaboraviti. Čuvajući od zaborava priče o potopljenoj pomorskoj floti trajno pečatiramo činjenice za buduće generacije istraživača, ronilaca, istoričara. U storijama ispod vode, koje pričaju o „uspavanim brodovima“ uspokojenim na teritoriji našeg mora od 16. vijeka pa do današnjih dana, ekipa televizijskog serijala Podmorje Crne Gore želi rasvijetliti i demistifikovati ovaj mali ali značajan dio istoriografske građe našeg mora. Čitate ovaj ekskluzivni prikaz poslenika kulure podmorja, serijal u ovim januarskim tempima postaje crnogorski NACIONALNI PROIZVOD. 

Nakon više od pola vijeka od emitovanja serije „Svijet tišine“, francuskog okenaografa, naučnika i istraživača Žaka Kustoa i 40-ak godina od vremenskog protoka prve televizijske serije iz bivše države - Jugoslavije pod nazivom „Tajne Jadrana“, snimljeno je prvih 12 epizoda, kao dio televizijskog serijala o potopljenim brodovima - Podmorje Crne Gore.

U uvodnoj epizodi ovog serijala ispratiće se sve epizode u polučasovnom hronološkom predstavljanju najzahtjevnije dramaturške i rediteljske forme, držanje daha i pažnje gledalaca  pod vodom.  

Telegraf parobroda Tihany

Biti pod vodom i osluškivati samoću, neobična je privilegija. Roniti na velikim dubinama, pasija je koju iskušavaju samo predodređene persone. Dok propadanje u plavo znači „samo“ da ste savladali tehnike zarona i naučili sve ono što instruktor ronjenja može da potvrdi kroz brevet, odnosno diplomu položenog kursa ronjenja.

Tragati za istinom, čuvati baštinu koja drijema ispod površine mora od devastacije i zaborava i prikazivati slike iz plavih grobnica od potonulih brodova pripada misiji ovog serijala. Obrađeni su brodovi - olupine: Tihany, Patrolac, Galija, Golešnica, Dague, Oreste, Rumija, Goritia, Avion Spitfire, Srebreno.

Tajanstveni svijet koji skrivaju morske dubine oduvijek je hranio ljudsku maštu, ulivao strahopoštovanje, budio znatiželju i podsticao želju za istraživanjem. Ipak, trebalo bida budemo svjesni da, uprkos uloženom trudu, nikada neće biti poznat tačan broj potonulih brodova ili stradalih pomoraca na našem dijelu Jadrana, računajući vrijeme od početka plovidbe do danas. Važnost ovog opasnog i prometnog plovnog puta nadaleko je poznat. Za prevlast u tom uskom pomorskom području nijesu se borili samo narodi koji su ih naseljavali. Češće su to bile velike sile, što su ukrštale koplja i gubile svoje mornarice zbog političkih, teritorijalnih ili ekonomskih interesa.   

Dok je autor knjige i podvodnih snimaka član producentskog tima Podmorje Crne Gore  Dragan Gačević „udahnuo dušu“ bezimenim olupinama, dajući im život i indetifikacijski broj, ostatak ove producentske družine slaže foto-video kolaž, iznoseći na svjetlost dana tehničke podatke olupine, stanje olupine, tačnu poziciju, napomene i preporuke za ronjenje.   

Treba napomenuti da je za svaki zaron, osim materijalnih mogućnosti, organizacije i sopstvenog vremena, potrebno veliko znanje i iskustvo. Naravno, ovakve reference se ne stiču preko noći i u njih valja ulagati sredstva i novac, kao u svako blago od važnosti. Ponekad, ili najčešće, dok se isplovljava na zakazani zaron, udari nevera, zamuti se voda, desi se neka nepredviđena situacija i ronjenje se otkazuje. Za snimak ispod vode treba imati rutinu, spretnost i biti sasvim siguran za svoj komprimirani zrak, za dekopresione zone...naprosto, treba biti čovjek foka! 

Ronjenje je sport koji se praktikuje u paru. Par drži vaš zajednički život „u rukama“. Zavisite jedan od drugoga u svakom trenu, pogledu i smislu. Pod vodom je sve moguće. Najbolji ronioci su gubili glavu, kad su bili previše opušteni ili su namjerno preskakali određene korake. Zato je važno i nije svejedno ko je partner u ovom dublu. Moćna i jaka je ta sportska vezanost. Ronioci su prvenstveno istraživači, a nakon toga ih možemo svrstati u kategoriju sporta, razonode, turizma, ekstremnih tipova...Spremni su raditi, variti i kopati pod vodom. Zbog svega navedenog, ljudi ronioci su posebni, specifični. 

Pojedinačno se ne može spašavati more i podmorje. Ono zahtijeva apsolutnu pažnju i posvećenost. Za takve aktivnosti očekujemo stručni kadar  podvodinih arheologa, koji bi trebalo da rade arhiviranje, prepoznavanje, selektovanje, odnosno klasifikaciju postojećeg materijala... Potrebni su i ostali kadrovi od struke, koji će pomoći u zakonskim aktima da se zaštiti naša pomorska baština od dalje devastacije i zaborava.

Ovim serijalom želimo da privučemo pažnju naše i inostrane javnosti, da se svi uključe i pomognu  spašavanje istoriografske građe, da bismo imali što ostaviti u nasljeđe generacijama koje dolaze i koje ne sanjaju da sve to pripada nama i našoj zemlji.

WC šolja

Poznato je da standardi EU koji su usvojeni 2004. predviđaju pružanje usluga u ronilačkom turizmu. U pitanju su strogo propisane norme koje upravo govore kako se to stručno, tačno i organizovano radi u evropskim ronilačkim centrima. Da bi se napravio prvi iskorak ka podizanju ronilačkih usluga u ronilačkom turizmu, neophodno je napraviti novi pravilnik ili novu zakonsku regulativu koja validno tretira ovu oblast. Ona mora pratiti zakone EU, sviđalo nam se to ili ne. Naravno,  neće biti naklonjena sportskim klubovima, za ubiranje profita, već će se baviti promocijom svoje djelatnosti u svojim okvirima poslovanja. U tom smislu treba forsirati profesionalizam i dobronamjernost ljubitelja mora i baštine podmorja.

U planu je i projekat Ronilački muzej  Dragana Gačevića 

Prema mišljenju poznatog profesora muzeologije sa Filološkog fakulteta u Beogradu dr Bojana Đorđevića, muzej bi predstavljao sasvim savremen i svestran pristup i originalan doprinos očuvanju sjećanja na pomorsku, ali i podmorsku istoriju kako Crne Gore, tako i bivše Jugoslavije. Jer, ovaj muzej kao da je zaista izronio iz dubina. Pošavši od svog ronilačkog iskustva, upoznajući svet potonulog brodovlja, Dragan Gačević došao je na ideju da izloži sve što je u tim avanturama prikupio. Na tom nivou ovo bi bio klasičan muzej pomorstva, sa artefaktima koji se mogu podvesti pod tačno određeni muzeološki mobilijar: delovi brodova, table sa njihovim nazivima, posuđe, oruđe, oružje i tome slično. Izabirajući vrlo promišljeno eksponate, Gačević je imao u vidu potencijalnu publiku. Predmeti su prikladni i prijemčivi za širu vrstu posetilaca. S druge strane, imaju jasnu istorijsku i dokumentarnu vrednost. Neki od ovih predmeta (posebno raznovrsno brodsko oruđe) imaju i estetsku vrednost. Pod jasno definisanim uslovima čuvanja i zaštite  biće omogućena raspoloživost ovih artefakata....

(Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju časopisa Renome broj 7.)

Piše: Marija Čolpa

Fotografije: Dragan Gačević