Avantura iz paraglajding perspektive
Let paraglajderom iznad Budve i Bečića
 „Ako si ikada probao letjeti, uvijek ćeš hodati po zemlji sa pogledom uprtim u nebo - gdje si bio i gdje se želiš vratiti.“  Leondardo da Vinči

Dejan Janić, Rajko Vujačić i Radmila Krgović na plaži u Bečićima, foto: Milija Čabarkapa

Prvog dana oktobra, sunce je bilo kao da je ljeto još uvijek. Radimo emisiju subotom  „Trag sedmice“ na radiju Homer iz Bečića direktnim uključenjem. Tema emisije je paraglajding. Gosti emisije su Dejan Janić, pilot paraglajding kluba Orao iz Podgorice i Rajko Vujačić pilot paraglajding kluba Sky Bird iz Budve. Fotograf i snimatelj koji je sa nama u ekipi je Milija Čabarkapa.

Nalazimo se u Bečićima na Bečićkoj plaži, ispod kluba Samsara na najljepšem mjestu Bečićke plaže. Moji današnji sagovornici  u emisiji Trag sedmice na radiju Homer (100,6 Mh) su piloti paraglajdinga Dejan Janić iz Paraglajding kluba „Orao“ iz Podgorice i Rajko Vujačić iz Paraglajding kluba „Sky Bird“ iz Budve.

 Segmenti u okviru paraglajdinga  o kojima  ćemo govoriti  sa našim sagovornicima su:

-          Istorijat paraglajdinga;

-          Aktivni odmor uz paraglajding;

-          Jedrenje paraglajdingom;

-          Paraglajding discipline; i

-          XC  4 Team Challenge 2016.

 

Istorijat paraglajdinga

Foto: Milija Čabarkapa

„Ako si ikada probao letjeti, uvijek ćeš hodati po zemlji sa pogledom uprtim u nebo - gdje si bio i gdje se želiš vratiti.“  Leondardo da Vinči

 

Među ekstremnim sportovima, paraglajding ima sve više poklonika, naime, radi se o slobodnom letjenju, odnosno padobranskom jedrenju – paraglajdingu. Padobransko jedrenje je slobodno letjenje uz pomoć jednostavne letjelice u obliku padobrana. To je sport koji spada u kategoriju aero-sportova. Nastao je pošetkom osamdesetih godina, tako što su planinari i alpinisti u Alpima tražili najjednostavniji način kako sići sa osvojenih vrhova, pa su u tu svrhu koristili stare sportske padobrane. Paraglajding je jedan od najmlađih vazduhovoplovnih sportova i jedan od najlakših i najjednostavnijih. Sport se dobro razvio u Evropi do 1986. godine, kada su se počela organizovati prva takmičenja u raznim disciplinama. Tih godina su francuski planinari jedrili prema dolje da što prije siđu sa različitih vrhova. Tada je nastao naziv Parapente (franc) koji je preimenovan u engleski Paraglide (padobransko jedrenje). Prvi paraglajder je proizveden  u Švajcarskoj 1984. godine, i to samo u nekoliko primjeraka. Nakon godinu dana u punoj komercijalnoj proizvodnji. Od 1986. godine pa na ovamo, mnoga sigurnosna poboljšanja su bila uključena s ciljem što sigurnijeg leta i komfora, kao što su rezervni padobrani, protektori, udobna sjedišta, kacige i najvažnije, školovanje kroz obuku od strane kvalifikovanih instruktora paraglajdinga. Koristeći modernu opremu pilot može biti siguran na letovima u trajanju preko jednog sata, koristeći nevidljive termalne struje u ljetnjem periodu ili padinsko-dinamičko dizanje na planinskom grebenu tokom zime. Ovaj sport se intenzivno razvija i širi u poslednjih petnaest godina i sve više uzima maha u sportskom vazduhoplovstvu i outdoor aktivnostima. U ovom sportu ne postoje komplikovane procedure, zakoni, duge i naporne obuke, i sve ono što ubija zadovoljstvo, spontanost i slobodu letjenja. Sve što vam je potrebno jeste dobra volja i malo slobodnog vremena, a ono što dobijete je mogućnost velikih avantura, putovanja, izazov i pogled na nevjerovatane ljepote predjela iznad kojih letite.

 

Paraglajding je nastao kao potreba planinara kako bi uštedjeli vrijeme u povratku sa planine. Recite nam Dejane  Vaše mišljenje o paraglajdingu.

Evo kao i što sami kažete, potreba planinara je bila takva i vidite kroz same neke odgovore planinara, niko nikad nije pomenuo kako se spuštaju sa vrhova. Uvijek je njihov san bio penjanje na planinu. I onda su imali problem – kako sići sa planine, koji su riješili padobranom koji je služio za spuštanje, i napravili su i tu padobransku jedrilicu. Njome su se služili da slete sa vrhova, a nama kroz taj način napravili jednu veliku uslugu da mi danas uživamo u tim prelijepim pogledima iz vazduha. Nema te jedrilice ili vazduhoplova koji može takav doživljaj da priušti kao paraglajder. Samim tim pogledom odozgo, tom malom brzinom i uživanjem.

 

Kako je kod nas nastao i kako je počeo da se razvija parajglajding?

Negdje 1995. godine je paraglajding kod nas stigao i onda kreće ta borba sa paraglajdingom. Ja sam se uključio tih godina kada smo se bukvalno skupili, ono ko ima, jedan ili dva čovjeka u Crnoj Gori da se bave tim i uz pretpostavku da ništa ne znamo o njemu i da je to jako opasno. Tako smo i krenuli nekih devedesetih godina da bi danas taj broj iznosio pedesetak, čak i više pilota paraglajdinga u Crnoj Gori.

 

Juče smo imali polet sa Brajića, sa nekih 800m nadmorske visine. Koja je to bezbjedna visina u Crnoj Gori do koje može da se leti bezbjedno, s obzirom i na strujanje vjetra i šta je to što je potrebno da bi se imao bezbjedan i siguran let?

Pored vremenskih uslova, Crna Gora je podijeljena po tim zonama slobodnog letjenja. Tako da u nekim zonama u blizini aerodroma ili u blizini ruta, prilaznih puteva aviona, tuda ne smijemo da letimo. Ali smo ograničeni sa visinom, tako da znamo koja je dozvoljena visina koju smijemo da dodirnemo. Postoji G - zona koja je slobodna svuda u svijetu. To je desetak kilometara van aerodroma i van tih pristupnih puteva koji avioni koriste za slijetanje. Obično može da se leti do 4000m. Čak imamo i rekord od 4200m koji jedan naš pilot iz Mojkovca postigao, ali mi se obično krećemo do 3000 - 3500m. To je neka visina koju mi bezbjedno dostignemo i odatle uživamo. Sa te visine lagano možemo da idemo u osvajanje preleta.

 

Kada je Podgorica u pitanju, koje su to lokacije sa kojih najčešće polijećete, pošto je Paraglajding klub Orao iz Podgorice?

U Podgorici trenutno nema registrovano poletište. Mi koristimo Sjenicu za neke probne naše letove, naravno, uz saglasnost Kontrole leta. Podgorica zahvata jako veliki krug zbog aerodroma, tako da kad budemo u toj zoni registrovali poletište, nadam se da će to biti uskoro, moramo imati stalno kontrolu od strane Kontrole leta. To je postupak najave da ćemo danas u toku dana imati letove. Oni će nam odrediti putanju i, naravno, dokle smijemo da dođemo zbog drugih učesnika u vazduhoplovstvu. Podgorica je frekventna jer je veliki broj helikoptera i aviona koji stalno kruže iznad, tako da moramo jedni druge poštovati i uvažavati.

 

Mogu da zamislim kakva je panorama iznad Podgorice iz vazduha. Juče je bio prelijep doživljaj iz vazduha iznad Bečića i iznad Budve. A sa nama je Rajko Vujačić iz Budve.

 

Rajko, recite nam od kada se bavite paraglajdingom? Šta je to što je specifično za Budvu u odnosu na druge opštine, pošto se družite sa kolegama iz drugih klubova, iz drugih krajeva Crne Gore i nešto najkraće o utiscima turista iz Budve  o paraglajdingu?

Budva je interesantno mjesto za odvijanje ovoga sporta zato što u našem gradu boravi dosta turista i taj je sport veoma interesantan za turiste koji dođu ovdje kod nas da borave, da se odmaraju i to je jedan segment koji privlači turiste koji žele da probaju taj sport. Ja se bavim paraglajdingom deset godina. Prije deset godina, bio sam na plaži, kupao sam se i onda sam pogledao ka ovom našem poletištu gore i vidio sam jednog gospodina kako leti paraglajderom. Meni je to bilo interesantno: vidi, čovjek leti, i jedva sam čekao dok se spušti na plažu da ga pitam da li mogu ja sa njim da poletim da vidim kako to izgleda. I želja mi se brzo ostvarila i kad sam poletio sa gospodinom, vidio sam da je to jedan interesantan sport i gledati Budvu iz ptičje perspektive, predivne naše plaže i ljepote Crne Gore, to mi se svidjelo i tako je sve počelo.

 

Dejane, šta to turiste najviše zanima, obzirom da vi letite iz Budve, šta  traže ili ne traže ništa nego se jednostavno prepuste Vama i Vašim planovima?

Pored svega što im pruža more i plaža, žele malo i adrenalina i tog pogleda odozgo.  Obično turisti traže da se poleti, malo akrobacija, a neko želi samo da uživa u tom pogledu, da vidi hotel iz vazduha i mjesto gdje se nalazi. Jako je zanimljiva stvar, uvijek kad letim i kad turisti gledaju na plažu kad mi kažu: vidi kako izgledaju ljudi dok plivaju. Ljudi pomalo liče na žabe, gledano iz vazduha, dok plivaju. Tako da im je taj dio jako interesantan. Ali, uživaju i u akrobacijama. To im daje adrenalina i začini čitav boravak na moru.

 

Pozdravljamo vas sa Bečićke plaže. Vrijeme je božanstveno. Prvi oktobar. Ko je zakasnio ljetos da se kupa, sada je pravo vrijeme.

Aktivni odmor uz paraglajding

Let iznad Bečića, Foto: Radmila Krgović

Želite li da vidite neko mjesto iz drugog ugla, poletite ili pobijedite strah od visine, paraglajder je prava stvar za pogled iz ptičje perspektive. Paraglajding ili jedrenje paraglajderom je rekreativni takmičarski sport koji spada u vazduhoplovno-ekstremne sportove, a letjenje parglajderom predstavlja jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da se ostvari čovjekov san o letjenju. Ovaj vid sporta se zadnjih godina razvija velikom brzinom jer ne zahtijeva velika finansijska sredstva. Paraglajder predstavlja letilicu bez dodatnog motora a polijetanje se vrši zatrčavanjem sa padine, odnosno poletišta. Oprema za jedrenje padobranom obuhvata:

·         Padobran za jedrenje;

·         Krilo;

·         Sjedište i sistem za povezivanje;

·         Rezervni padobran;

·         Kaciga;

·         Zaštitna obuća;

·         Rukavice i odjeća; i

·         Oprema za vezu i navigaciju.

Tandem paraglajder predstavlja letjelicu koja je predviđena za pilota i putnika. Tandem krilo je veće površine i ima ograničene letačke mogućnosti zbog bezbjednosti putnika. Putnik je smješten na nezavisno sjedište a sa pilotom i krilom je povezan posebnim dijelom opreme. Kaciga i rezervni padobran su neophodan dio opreme. Dužina leta zavisi od vremenskih uslova. U idealnim vremenskim uslovima moguće je letjeti satima i preći desetine kilometara. Svjetski rekord je 400km. Maksimalna visina koju paraglajderi dostižu je i preko 3000m, te se svaki let prijavljuje Kontroli letjenja.

 

Dejan skuplja krilo, foto: Radmila Krgović

Dejane, kada je aktivni odmor u pitanju, šta to trebamo da omogućimo u Crnoj Gori kako bi turisti imali jedan segment više uživanja prilikom odmora kod nas?

Vidjeli ste sami koliko je juče bilo paraglajderista i putnika koji su bili u vazduhu. Obzirom da je kraj sezone. U sezoni je taj broj daleko veći. Naravno, uz sve to, ljudi žele da uživaju, žele da vide i žele da lete. Kada bi imali podršku Opštine Budva, onda bi to bilo daleko više od ovoga sada.

 

Šta to treba da uradi Opština Budva, u odnosu na ostale opštine, da bi to bilo konkretno, konstruktivno rješenje koje je svim stranama u interesu? Jer nam je cilj da imamo zadovoljnog turistu; da imamo više prihoda u budžet i određene sportske aktivnosti.

Mi smo kao sportisti Opštini Budva ponudili više nekih planova za dogovor i za saradnju. Naravno, nijesmo naišli ni na kakvo razumijevanje. Oni su imali neke svoje razloge da je paraglajding nešto što još kod nas ne treba da zaživi. Poređenja radi sa Turskom, koja je uložila 8. 000. 000E u izgradnju poletišta i oni tokom čitave godine imaju turiste i to je jedno mjesto koje živi, bukvalno od paraglajdinga. Kod nas nije potrebno toliko ulaganje, jer imamo Bogom dan predio Brajića, put blizu. Mi od Opštine Budva ne možemo dobiti čak ni saglasnost za polijetanje, za korišćenje njihove parcele odakle polijećemo.

 

Brzo skupljanje krila; foto: Radmila Krgović

Kakva je procedura u ostalim opštinama, šta Vam traže i šta je potrebno da biste dobili saglasnost za polijetanje?

U drugim opštinama smo vrlo jednostavno izašli na kraj sa tim problemom. Svaki predsjednik opštine je čuo šta mi nudimo i šta nam treba i jednostavno su na kazali: u redu, izvolite! Otkucali rješenje, dali Saglasnost za korišćenje parcele. Prosto i jednostavno. Čak su i pojedini predsjednici opština došli da lete sa nama i da uživaju u tom predjelu.

 

Rajko, što Vi kažete kao Budvanin na sve probleme koje imate u Budvi?

Ja bih apelovao na Opštinu Budvu da se uključi u ovaj naš problem kako bi nam pomogli da realizujemo ovaj naš projekat i to bi bila jedna dobra slika za naše turiste, za turizam i za naš grad. Tako da bi bile obje strane zadovoljne što se tiče turizma, promocije turizma, našega rada i cijele Crne Gore.

 

Pogled na Bečiće iz paraglajding perspektive, Foto: Milija Čabarkapa

Dejane, kako reaguju turisti na paraglajding kada je Budva u pitanju?

Svaki turista je oduševljen i pogledom iz vazduha i letom. Ali oni ne znaju kakve mi probleme imamo sa opštinom i koliko možemo da ponudimo. Budva može tokom čitave godine da ima prihode od turista i letjenja paraglajderom. Znači, tokom čitave godine je moguće letjenje paraglajderom u Budvi. Većina nekih mojih kontakata koje ja ostvarim putem sajta i putem fejsbuka, ljudi koji jednom polete u bilo kom dijelu svijeta paraglajderom, kad odu na odmor, uvijek gledaju gdje ima blizu mogućnost da opet lete. Registracijom poletišta na Brajićima mi bismo dobili ucrtano poletište na mapi svjetskih poletišta, tako da turisti koji vole adrenalin, oni traže da vide gdje ima neko poletište da dođu i da lete. Da ne pričamo o turistima koji bi došli kao piloti, koji dolaze od Indonezije, Brazila, Argentine, svuda u svijetu, i prvo što traže kad biraju mjesto za odmor, to je gdje ima slobodno poletište i tako odaberu neku svoju destinaciju.

 

Kada ste pomenuli ucrtano poletište, da podsjetimo da je ove godine održan Svjetski kup u paraglajdingu u Beranama.

Jeste. Svjetski kup u paraglajdingu je održan u Beranama. To je pojedinačno jedno od najvećih svjetskih takmičenja u paraglajdingu, u preciznom slijetanju. Beranci su bili oduševljeni i nijesu mogli da vjeruju da sve to može da se organizuje. Čak mogu da kažem i da je čitava Crna Gora na dobitku sa tim Svjetskim kupom. Učesnici su bili iz 17 zemalja svijeta: iz Kine, Japana, Indonezije, Irana, Kipra, Turske, Amerike, sve naše zemlje iz okruženja su bile prisutne, Kanađani. Tako da je to jedan spektakl za čitavu Crnu Goru, a ne samo za jedno mjesto u kojem se održava Svjetski kup.

 

Priprema opreme za odlazak na Brajiće, foto: Radmila Krgović

Rajko, recite nam kako reaguju turisti i do kada mogu da uživaju u tim visinama kada je paraglajding u pitanju?

Što se tiče turista i svega ostalog, oni mogu da uživaju u ovom sportu tokom cijele godine, podrazumijevajući da bude lijepo vrijeme. Znači, bilo ko ko dođe iz inostranstva može da dođe na ovo naše poletište i ljeti i zimi da leti samo kad budu vremenski povoljni uslovi za taj sport.

 

Slijetanje na plažu u Bečićima, foto: Milija Čabarkapa

Dejane, što se tiče utisaka stranaca, kakvi su?

Oni samo kažu: O bože, ima li ovo igdje? Ja dosta puta kažem za neke poglede koje doživim iz vazduha da je to raj za oči i raj za dušu jer se u tome uživa. Turisti dođu i uživaju. Svaka njihova impresija meni daje nekakvu energiju da se još više posvetim tome i bukvalno,  kad su turisti zadovoljni – i ja uživam u tome.

 

Da li u nekoj od crnogorskih opština postoji paraglajding kao sportska aktivnost u turističkoj ponudi grada?

Na žalost nema. Probali smo da stupimo u kontakt i sa turističkim organizacijama, tako da u njihovu ponudi nijesmo još sve to uvrstili i još postoji nekakvo vjerovanje da je to opasan sport, da to još ne trba kod nas da bude u ponudi. Ja ga ne doživljavam kao ekstreman, već kao avanturistički sport.

 

Oprema za paraglajding

 

Oprema je spakovana i spremni smo za pokret

Ovaj sport se sve više širi i sve više uzima maha u sportskom vazduhoplovstvu. Osnovni razlog tome je što ovaj sport ne zahtijeva prevelika finansijska sredstva, što je u današnje vrijeme nešto što se najmanje ima. Ta pristupačnost je laka i brza mogućnost samostalnog polijetanja, ali zato i veliki rizik. Polijetanje bez kvalitetne teoretske pripreme i praktične obuke pod kontrolom instruktora je velika šansa za nesreću. Zbog male brzine leta, svaka promjena vjetra i turbulencije mogu ugroziti bezbjednost. Zato je dugotrajna i sistematska obuka jedini način da se doživi i dugo uživa u jedrenju padobranom. Zaštitna oprema se koristi da zaštiti pilota od udara hladnoće, vjetra i UV zračenja. U nju spadaju: kaciga, odjeća, obuća i razne kreme. Pilot mora biti dobro snabdjeven za svaki let jer on može potrajati nekoliko sati. Kaciga je sastavni dio opreme i pilot ne smije započinjati let niti se navezivati na krilo bez kacige. Kaciga može biti tipa šlem, koja štiti samo tjeme, potiljak i slepoočnice a može imati i dodatak koji ide preko brade tako da štiti i lice. Odjeća za paraglajding mora biti takva da štiti od povređivanja, vjetra i hladnoće ali i da dozvoljava tijelu da diše, kako ne bi došlo do nepotrebnog znojenja. Treba znati da temperatura opada za 5 do 6 °C sa porastom visine od 1000m. U opremu za vezu i navigaciju spada: prenosna ručna radio stanica koja služi za uspostavljanje veze sa rukovodiocem letjenja i ostalim pilotima i ona spada u sastavni dio opreme bez koje se ne polijeće. Dodatna oprema su uređaji za mjerenje visine, variometar posebno prilagođen za letače paraglajdera i globalni pozicioni sistem, i GPS takođe prilagođen na primjeni ovoj letjelici.

 

Dejane, juče kada smo letjeli iznad Bečića, bilo je  nestvarno lijepo na toj visini. Na koliko smo letjeli metara?

Mi smo poletjeli sa nekih 800mnm i izašli smo na visinu od preko 1000m. To je draž paraglajdinga, kad sa istog mjesta poletiš, letiš,  letiš i vratiš se na isto mjesto samo na dosta većoj visini. Crna Gora je bogom dana za letjenje. Čitava ta brda i doline sa kojima se mi često hvalimo i ponosimo su za paraglajding kao stvorene. U Vojvodini ljudi nemaju tu mogućnost. Najbliža linija za letjenje njima  je daleka 300km. A mi bukvalno iznad svake kuće možemo raširiti paraglajder i poletjeti. Vidjeli ste juče šta smo koristili za jedrenje. Bili su oblaci. Skoro smo ih rukom dotakli i u tome je čitava draž. Može se otići u prelet. Znači, mogli smo otići do Bara i tamo da sletimo i to je ono što daje još veću draž paraglajdingu. Sama ta disciplina jedrenja i preleta je nešto što je nestvarno, da čovjek bez ikakvog motora, bez ikakvih pomagala sa strane može da pređe velike daljine. Mi imamo dosta preleta iz Crne Gore, čak i susjedne zemlje kao što je Bosna ili Srbija, čak i Kosovo. Ali neki znaju da pređu čak i više zemalja u tom preletu.

 

Povećavanjem visine se smanjuje temperatura, tako da ako se odlučite za paraglajding obavezno ponesite neku duksericu ili jaknu koja će vas zaštititi od vjetra, strujanja vazduha i od hladnoće. Tako da ne razmišljate o hladnoći nego da uživate.

Savladavanje krila, Foto: Radmila Krgović

Dejane, koliko letova dnevno možete da obavite i koji su njihovi prečnici ovdje u Budvi?

U Budvi može da se odradi od prilike pet letova dnevno. Može taj broj da bude malo  manji i veći ali, da bi stvarno putnik uživao u tom letu treba mu napraviti zadovoljstvo, proći iznad Budve, doći iznad Sv. Stefana i to je taj neki prečnik kuda mi vozimo turiste i stvarno je to jedan prelijep doživljaj. Inače, budvanske plaže su po mom mišljenju jedne od najljepših a i sami prilaz tim plažama je jako lijep. To vidjeti, kao i hotel iz vazduha, ne može da se zamisli nikako dok se ne vidi odozgo. Ljudi su oduševljeni bazenima, plažom, suncobranima koji predivno izgledaju kao poređane pečurke onako iz vazduha i to je ono čime se turisti oduševljavaju, uz akrobacije koje im u tom momentu pružimo iznad mora. Pogled na Sv. Stefan iz vazduha je fascinantan. I sami pogled na njega sa zemlje je jako lijep pa onda možete zamisliti kako to izgleda iz vazduha. Naravno, i pogled na Havaje ili Sv. Nikolu je fascinantan. Dosta turista mi je tokom leta tražilo da vidi ostrvo iz vazduha. I uživaju u tom pogledu.

 

Kada su u pitanju kulturne vrijednosti ili  prirodne ambijentalne cjeline, koliko ih to zanima?

Da, kad letimo iznad tvrđave Kosmač,  pitaju koliko je stara, kada je sagrađena i da li može da se obiđe u nekoj pješačkoj turi. Pitaju i o hotelima, crkvicama kad su sagrađene i iz kojeg su perioda. Ovdje u Budvi su hoteli uglavnom koji izgledaju fascinantno, dok recimo kad letimo po sjeveru do izražaja dolaze crkve koje su onako na nekim lijepim mjestima i koje se jako lijepo vide iz vazduha.

 

Oprema na ramenima pilota paraglajdinga, Foto: Radmila Krgović

Kada letite na sjeveru, do koje visine letite i da li se vide kanjoni i lednička jezera na planinama?

Pogled je fascinantan pogotovu na sjeveru. Let sa Bjelasice je jako, jako lijep. Znači, u samom polijetanju se vide pašnjaci pa onda idu četinarske šume, zatim listopadne šume pa pogled na Biogradsko  jezero koji oduševljava. A onda u samom finišu leta, let iznad Tare i slijetanje. Tako da je to po mom mišljenju jedan najljepši doživljaj koji može čovjek da doživi. Da sve to vidi u jednom letu koji traje četrdesetak minuta i da bude oduševljen i sigurno će zapamtiti i Crnu Goru i njene ljepote a i let paraglajderom.

 

Rajko, kakva je situacija  kada je Budva u pitanju?

Ovo mjesto gdje ja živim je bogom dato, i ove planine, manastiri, crkve, ostrva Sv. Stefan i Havaji. Turisti uživaju kad im apokažemo sve te ljepote iz ptičje perspektive.

 

Da li ste učestvovali na nekim takmičenjima u paraglajdingu van Crne Gore?

Bio sam u Sbiji u Vršcu. Tamo je fenomenalno letjenje, druženje isto, organizacija je odlična. Imamo i mi ovdje kod nas u Crnoj Gori dobru organizaciju. Istakao bih posebno Berane i Svjetski kup koji je bio fenomenalno organizovan. Na izuzetno viskom nivou. Došlo je i dosta stranih takmičara i ja bih da se što više radi na tome da imamo više takmičara i prvenstava kod nas.

 

Foto: Radmila Krgović

Dejane, druženje je u Beranama na Svjetskom kupu proteklo, kako ste rekli sa takmičarima iz više zemalja iz svijeta: šta je to što prenosite od iskusstava jedni drugima i šta najviše interesuje takmičare iz drugih zemalja kada je Crna Gora u pitanju?

Prvo što kad dođu u Crnu Goru, oni se svi oduševe i ne mogu da vjeruju da takve predjele imamo a da smo na tako niskom nivou razvoja što se tiče paraglajdinga. Mi u Crnoj Gori se još uvijek borimo da napravimo reprezentaciju, uz stotinu dopisa Ministarstvu sporta, Upravi za sport i mlade i nikako ne možemo da naiđemo na tu vrstu podrške. Iako bi mi odradili većinu posla što se tiče sastava reprezentacije,  jer takmičenja koja,  kao danas što radimo od njih nemamo tu vrstu razumijevanja. Mi smo da ne kažem zadnji, ali sigurno na dnu lestvice po opremljenosti i po uređenosti paraglajdinga u svijetu. Obično se vežemo za Srbiju. Oni su nam tu najbliži i imaju više iskustva od nas. Oni imaju svoju reprezentaciju. Država ih pomaže tako što ih pred svako takmičenje pošalje po jedno nedjelju dana na pripreme, naravno uz svu opremu koju im nabavi specijalno za to takmičenje. Tako da izgledaju fascinantno kad dođu u istoj opremi, istim trenerkama, istim majicama i naravno, prije par mjeseci su uzeli prvo mjesto u Evropi kao tim. Oni su daleko ispred nas i u organizaciji takmičenja ali uvijek su spremni da nam pomognu i da nam kažu šta i kako da odradimo. Srpski takmičar je prvi u Evropi a sve je to zbog toga što imaju podršku države. Nijesu oni nešto bolji piloti od nas. Ali naravno, uz pripreme i opremu koju posjeduju, odu daleko.

 

Institucije su sporije, inertnije kada je u pitanju prihvatanje promjena i novih trendova u svijetu. Rajko, da li ste pisali zahtjeve, dopise Opštini Budva i Turistikoj organizaciji  Budve sa naglaskom značaja paraglajdinga za njih, za razvoj sportskog turizma koji može ovdje da doprinese produženju turističke sezone?

Ja bih još jednom pozvao institucije da pomognu paraglajdingu, Crnoj Gori i turizmu. Ja i Dejan smo bili na raznim adresama i davali razne predloge kako da  nam naše institucije pomognu u vezi ovoga sporta. Ja se nadam uz malo više požrtvovanja da će nam naše institucije izaći u susret,  što bi bilo na obostrano zadovoljstvo i našeg sporta a i promocije turizma i naših turista. Što bi to bila jedna cjelokupna slika koja bi  dala jedan dobar efekat što se tiče ovoga sporta i turizma.

 

Foto: Radmila Krgović

Dejane, šta Vi kažete u ovom dijelu vezano  za institucije?

Ja svakako kada se obraćam institucijama, ne kažem: „E, treba nam podrška u tom dijelu“, nego kažem: „Dođite sa nama da letite pa ćemo onda pričati“. Kada oni vide kako je to, vjerujte i drugačije se i ponašaju. Znači, kod nas je prisutna ta predrasuda, prvo da je to opasno a nikako da je lijepo. Zato pokušavam na taj način da ih dovedem  da vide i da osjete šta je to i onda sam siguran da će drugačije da reaguju i da će nam izaći u susret. Da ćemo od toga napraviti stvarno nešto lijepo i za Crnu Goru a i da budemo prepoznatljivi u svijetu.

 

Ja smatram da je Vaš predlog odličan da se predsjednik opštine pozove  da leti paraglajdingom. Ako može predsjednik Slovenije da planinari, evropski zvaničnici takođe, i da vide te ljepote prirode, zašto to ne bi mogli i naši predsjednici i ministri

Ja bih napomenuo da sam vozio jednog od visokih funkcionera CRBC koji je došao iz Kine da radi i kada je vidio paraglajding rekao je: „ja želim to da probam“. Vozili smo i člana Evropske Komisije koji šef za finansije i koji je bio oduševljen. Znači svi evropski zvaničnici iz Evrope i svijeta dođu, probaju i vide i svi su oduševljeni.

 

Vjerujem da ćemo motivisati ljude koji su na čelu Turističkih organizacija i Ministarstva turizma da se ohrabre i polete paraglajderom iznad ljepota Crne Gore.

 

Paraglajding discipline

Takmičenja se održavaju na državnom, evropskom i svjetskom nivou. Postoje tri takmičarske discipline u paraglajdingu. Paraglajding (prelet) koja je i najpopularnija i izvorna disciplina, precizno slijetanje i akrobatsko letjenje. Učestvovanje na takmičenjima  je u stalnom porastu i prvo takmičenje je održano u Engleskoj 2000-te godine. Ova forma sporta posjeduje mnogo tradicionalnog padobranskog i paraglajderi većine takmičara imaju slabije performanse za jedrenje. Ranija takmičenja su bazirana na padobranskim takmičenjima koja su se održavala na takmičenjima u proteklih trideset godina. Paraglajderske kupole su bile takve, da su očekivanja pilota paraglajdera bila da nogama pogode centar velikog kruga, mjereno u centrimetrima, bez penala za pad takmičara. Danas pilot paraglajdera mora ostati na svojim nogama sve dok krilo paraglajdera ne dotakne zemlju. Pravilo bez pada takmičenje na cilj stavlja mnogo vise očekivanja na kontroli prizemljenja. Takmičenje u paraglajderskim akrobacijama je postalo popularan spektakl za takmičare i publiku. Mnoga internacionalna takmičenja su održana i trenutno je proces  formiranja genaralnih pravila za ovu uzbudljivu sportsku discipline. Prvi pravi svjetski šampionat je održan u Švajcarskoj 2006. godine. Jedan od načina da uživate u letjenju je tandem let. Letjenje u tandemu  podrazumijeva let putnika sa iskusnim pilotom. Putnik sjedi u sjedištu ispred pilota  a samo polijetanje i slijetanje nije zahtjevno, tako da svako od 7 do 77 godina može letjeti. Putnik dobija kratka uputstva prije polijetanja i uz obaveznu opremu i šlem može se prepustiti uživanju. Letovi se izvode u stabilnim i mirnim vremenskim uslovima. Sve je podređeno bezbjednosti i uživanju putnika koji može i da fotografiše i snima iz vazduha za vrijeme svog leta.

 

Foto: Radmila Krgović

Dejane, mi smo tokom leta juče uživali i u akrobacijama. Šta je to što najviše traži neko ko leti sa Vama paraglajderom?

Prelet i akrobacije su dvije discipline koje svi obožavaju i vole. Prelet je doživljaj za oči i dušu, dok su akrobacije nešto što daje adrenalin čovjeku. Obično ljudi vole da prelete a onda malo da začine sa akrobacijama. Naravno, nekome je dovoljno par sekundi akrobacija a neko voli do samog slijetanja da se izvode akrobacije.

 

foto: Radmila Krgović

Rajko, šta Vi vise volite?

Ja uživam u slobodnom letjenju. Znači, iznad oboda ovih planinskih masiva, pođem do jednog kraja i vratim se. To mi je ovako najmilije.

 

Dejane, koliko su zahtjevne akrobacije i da li se njima izaziva  sigurnost letjenja u određenim predjelima?

Sigurnost je odrađena samom konstrukcijom paraglajdera. Sve ostalo zavisi do obučenosti pilota i do znanja kojim on raspolaže. Ja često kažem, da ako pilot ne zna šta da radi u određenoj situaciji, najbolje je da pusti paraglajder i on će sam da se ispravi i sam će doći u neku fazu stabilnosti. Što je rekao jedan naš početnik: „Ja kad ne znam šta ću, kažem, Bože evo ti, ti uzmi komande pa vozi“. Bukvalno, pusti paraglajder i sama konstrukcija i aerodinamika će dovesti do neke stabilnosti. To naravno nije dobro, ali je bolje i to nego uraditi nešto pogrešno pa onda dovesti paraglajder još u teži položaj.

 

Šta je to što treba da se savlada i koliko traje kurs za paraglajding pilota u Crnoj Gori?

Obuka jeste zahtjevna. Iz kog razloga? Zato što morate sve prenijeti učeniku do detalja, ni najmanja sitnica se ne smije propustiti u ovom slučaju. Naravno, ja kažem da nije teška, možda iz tog razloga što sam ja to sve prošao pa tako kažem. Naravno, treba naučiti dosta stvari. Obuka zavisi sve od instruktora koji je vodi. Koliko je on u stanju prenijeti učeniku. Nadam se da mi to u Crnoj Gori radimo dobro a jedan od pokazatelja koliko to dobro radimo je taj, da mi u Crnoj Gori nemamo neželjenih posledica dok u pojedinim zemljama u okruženju se dešavaju razne stvari. Većinu obuke radimo na travnatim površinama sjevera, iznad jezera,  tako da smo sve moguće događaje predvidjeli. Obuka se izvodi u više faza, od samog upoznavanja učenika sa opremom; od čega je napravljena, kakve su joj performanse, pa do nekih početnih koraka letenja na par metara. Obuka mora trajati dosta vremena sa etapnim prelazom sa jedne etape na drugu, tako da učenik ili budući pilot pređe sve te obuke i da zna da ne valja nikako žuriti i u tome napraviti neke greške.

 

Foto: Radmila Krgović

Mi smo juče po završetku leta vidjeli kako se skuplja krilo i gdje se nalazi padobran, tako da u slučaju neke neželjene situacije imate i padobran, tako da nema rizika za nekog ko leti paraglajderom da bude u nekoj neželjenoj situaciji.

Ja dosta puta kažem, što i tvrdim da je tačno, da nema vazduhoplova ili letjelice koja se nalazi u vazduhu a da je bezbjednija od paraglajdera. I siguran sam u to, a volio bih da mi neko kaže, ako je ima, koja je to. U svim ostalim vazduhoplovima nema tolike sigurnosti kolika je u paraglajdingu i uz dobrog instruktora let je potpuno bezbjedan. Paraglajder je jako stabilna letjelica koja leti malim brzinama, tako da je bezbjednost najviša moguća. U nekoj svojoj fazi letjenja ja nijesam doživio da neko bude ozbiljan a da ima povrede, tako da ja i dalje tvrdim da je to najbezbjednije vazduhoplovno plovilo sa kojim može da se dožive takve avanture i takvi preleti da je to za pamćenje čitavog života.

 

XC 4 TEAM CHALLENGE 2016

Paraglajding klub „Naša krila“ ove godine, tačnije 7. i 8. oktobra 2016. godine, organizuje timsko takmičenje u posebnom formatu koji čine četiri discipline i to: kajak, brdski biciklizam, paraglajding i trčanje/pješačenje. Ideja ovakvog duha jeste prije svega da se spoje avanturistički duh i timski rad. Ovo je prilika za sve takmičare da izvršavajući svoje zadatke, testiraju sopstvene mogućnosti u prirodi i timskim radom pobijede u trci kroz prirodu koja će im svakako parirati svojim zahtjevima ali i ljepotom. Takmičenje je osmišljeno kao hronometarska etapna trka sa predavanjem štafete sledećem timskom članu u drugoj disciplini. Mjerenje timskog vremena i svakog pojedinačnog, vršiće se pomoću planinarskog mjernog uređaja sa čipom i baznom stanicom. Svaki tim će imati po jedan čip kao štafetu koja će se na kapijama učitavati preko baznih stanica. Na ovaj način dobićemo vremena timova ali i svakog takmičara u svojoj disciplini posebno. Na takmičenju proglašavamo Best tim (najbolji tim) i Best time (najbolje vrijeme). Trka je podijeljena u četiri etape: I kajak, II biciklizam, III paraglajding i IV etapa trčanje.

 

Dejane, recite nam šta ovdje na ovom takmičenju treba da uradi član ekipe, paraglajder,  da bi maksimalno bio učinkovit za svoj tim?

Ovo je jedna od disciplina ili jedan u sastavu više takmičara. U svijetu se sve više poklanja pažnja ovim takmičenjima. Zašto? Zato što je sastavljeno od više  timova. Znači, nije samo jedna grana sporta. Jako je dobra, jako lijepa i jako popularna. Znači, timsko je takmičenje. Nije samo važno biti dobar paraglajderista ili dobar biciklista,  već od čitave ekipe zavisi uspjeh tima. U svemu tome, sastaviti četiri vrste sporta iz različitih oblasti, ne samo iz vazduhoplovne oblasti, je jako dobro i jako lijepo. Veliki broj ljudi dođe to da isprati, veliki broj takmičara učestvuje, tako da je to nešto što je jako lijepo i za promociju turizma opštine i države. Prije dvije godine u Beranama su Naša krila organizovali triatlon. Naravno, tad nije bio kajak i svi smo mi bili oduševljeni. Čak ja kažem, gdje god budem čuo da se tako nešto organizuje u našim okolnim zemljama, ja ću poći jer je to dobro i lijepo je druženje u svemu tome. Uspjeh jedne ekipe ne zavisi samo od jednog takmičara, već i od bicikliste i od paraglajderiste i od kajakaša, tako da moramo biti vezani i spremni da u momentu svojoj ekipi donesemo pobjedu.

 

Rajko, da li ste Vi učestvovali na nekim od ovakvih takmičenja i šta mislite o ovakvim načinima druženja?

Ja do sada nijesam učestvovao na takmičenjima ali na ovo sada ću vrlo rado poći i družiti se sa mojim prijateljima i podijeliti sa njima zadovoljstvo i uživanje.

 

More se opet povuklo, čuju se talasi tako da malo dočaramo i genius loci (duh mjesta) iz Bečića.

 

Dejane, dali ste Vi učestvovali na takmičenjima i šta je to potrebno da biste ostvarili kvalitetniji rezultat?

Naravno da jesam. Učestvoavao sam na više od ovih takmičenja. Čak je moj tim osvojio i medalje. U Beranama smo bili treći, i pored jake konkurencije prije dvije godine, ali smo i pokazali da i mi na ovim prostorima možemo da pariramo i jednoj Sloveniji koja veliku, veliku pažnju poklanja svojim sportistima.

Naravno, tada smo pobijedili i Mađare i Srbe, što nam je dalo veliku draž. Ali osnovno i nešto najljepše je taj način druženja sa svim sportistima koji učestvuju ta dva dana. Naravno, ta dva dana sretnemo i veliki broj šampiona što u biciklizmu, što u trčanju, ove godine ćemo i u kajakaštvu, tako da pored tog takmičarskog duha sklopimo i veliki broj prijateljstava i poznanstava sa ostalima. Onda razmijenimo iskustva kako to rade u drugim državama što nam sve ukupno pomaže u našem pravljenju planova za buduća takmičenja.

 

Foto, Miliija Čabarkapa

Na ovom takmičenju može da učestvuje i neko ko se samo bavi kajakom,  ili biciklizmom, trčanjem ili paraglajdingom. I na kraju će se osim timskih, vrednovati i pojedinačni rezultati. Šta savjetujete takmičarima koji se prijave na takmičenje i o čemu da vode računa?

Jedna još  draž koja ide poslije takmičenja je: „E, hoćeš li ti mene provozat paraglajderom a ja ću tebe kajakom?“ Tako da dan nakon takmičenja se družimo u razmjeni tih iskustava i svi smo oduševljeni. Naravno, u svemu tome i mještanima u tom mjestu pružimo zadovoljstvo. Dosta puta mi na takmičenju priđu ljudi pa pitaju: „da li može moje dijete da se provoza i ja bih htio da probam“? Tako da poslije takmičenja mještanima približimo čari adrenalinskog sporta i pružimo im zadovoljstvo.

 

Dejane, šta biste Vi još dodali za paraglajding,  da ne zgovaramo samo o potencijalima i mogućnostima nego nešto konkretno, konstruktivno i nešto više u odnosu na trenutno stanje?

Kao prvo, pozvao bih sve odgovorne u institucijama da dođu i da dožive  paraglajding , biće oduševljeni ja sam siguran i onda da razmotrimo način daljeg rada. Da napravimo reprezentaciju Crne Gore u paraglajdingu. Ja sam siguran da neće izostati ni rezultati ni medalje i naravno, da sve to pomogne i Crnoj Gori i nama kao paraglajderistima da budemo prepoznati, ne samo u okruženju nego i u svijetu.

 

Rajko, šta Vi kažete?

Ja bih zamolio sve relevantne faktore iz Budve da se malo pozabave ovim interesantnim sportom i turističkom ponudom i ostalim stvarima vezanim za turizam.

 

Dejane, koji su planovi paraglajding kluba Orao za naredni period?

Planovi kluba su obuka pilota i završetak obuka za par pilota koje su u toku, koji su u fazi dobrih pilota samo još to svoje znanje da prenesu na papir. Jedan od planova kluba  je i otvaranje poletišta u Podgorici. Naravno, ne samo u Podgorici nego se nadamo da ćemo i u Budvi to završiti i na taj način dovesti veliki broj poklonika ovoga sporta u naše predjele. Imamo par dobrih programa za valorizaciju sporta koji čekaju svoju neku završnu etapu i koju mi sami ne možemo izvesti bez pomoći institucija.

 

Šta je to što treba neko da ispunjava da bi postao član Vašeg kluba i koliko članova klub Orao broji?

Imamo oko tridesetak članova našeg kluba od čega su petnaestak aktivni piloti. Ja uvijek kažem, dovoljna je ljubav prema visinama i prema prirodi a onda je sve ostalo naš dio posla. Naš tim ljudi koji rade na obuci će dovesti do toga da ljudi uživaju i da tu svoju ljubav dožive na najljepši mogući način. Ja paraglajding ne doživljavam samo kaon letjenje i ljubav prema letjenju. Da bi u paraglajdingu bili dobri, morate da volite i prirodu i sve ono što ide sa tom ljubavlju.

 

Tvrđava Svač na Brajićima; Foto: Milija Čabarkapa

Rajko, koliko košta oprema za paraglajding i da li može neko ko to voli sebi da priušti?

Oprema ima više vrsta. Za tandem, za akrobacije i za solo letjenje. Neko će da leti tandem, neko će da leti solo, neko akrobacije i po tim osnovama ljudi uzimaju opremu. Oprema nije nimalo jeftina. Sve zavisi što uzimate i kavo krilo hoćete. Kreće se od 1000 do 2000E, tandem oprema kompletna 3000 do 3500E. Sve zavisi šta vas interesuje i šta hoćete da kupite.

 

Dejane, Vi ste juče imali opremu za tandem. U čemu se ona sastoji?

Jeste, ona se razlikuje od drugih oprema što je integrisana u dva mjesta za sjedenje, većim rezervnim padobranom, većom površinom krila, samim timi većom nosivosti. Postoji i oprema za prelete koja mora biti brža. Tako da kad ide u prelet, paraglajder pređe veću distancu za manje vremena. Oprema u akrobacijama je kraća, manja, energičnija,  tako da sa njom lako radimo sve te zaokrete ili okrete i spirale koje izvodimo. Znači svaka vrsta paraglajdinga zahtijeva određenu opremu. Jeste dosta skupa u odnosu na naše male plate i nije lako odvojiti par hiljada, ali eto, mi se tako snalazimo. Nekad uzmemo neki dio koji je malo korišten ili je rađen na nekom testiranju pa jedan drugi dio opreme, recimo samo jedna profesionalna kaciga za paraglajderistu koji želi da ide u prelete i koja mora biti fool face, nije ispod 200E. Naravno, tu ako dodamo skafander , čizme, mjerne uređaje, cijena izađe poprilično visoka. Ali, ako neko želi da leti samo u mirnim uslovima, da uživa u tom preletu od samo par kilometara, njemu je dovoljno i dosta manje opreme.

 

Foto: Milija Čabarkapa

Rajko, šta biste poručili slušaocima Homer radija odavde iz Budve?

Htio bih da ih pozdravim i da im poželim sve najbolje, prije svega. Naravno i da dođu u Budvu da probaju paraglajding i da vide kako to sve izgleda iz ptičje perspektive.

 

Dejane, koja je Vaša poruka?

Ja bih ih pozvao da dođu da se oprobaju u paraglajdingu i da vide zašto smo mi tako puni pozitivne energije. Lako će nas naći. Evo, dovoljno je da slušaju Homer radio i lako će doći do nas da lete.

 

 

 

 
 
Magazin Renome | 2014 all rights reserved | powered by InfoBit