Poslije ručka dolaze Aco, Vidoje i Željko gdje nastavljamo druženje do kasno u noć. Sjutra nas očekuje uspon na Troglavi vrh, Zekovu glavu i Crnu glavu.
Razgovor sa Aleksandrom Popovićem ispred PD Vranjak
Razvoj planinskog turizma na Bjelasici
Nalazimo se ispred Planinarskog doma Vranjak na 1760m nadmorske visine u opštini Kolašin. Razgovaramo sa predsjednikom PK Bjelasica Aleksandrom Acom Popovićem .
Od kada postoji PK Bjelasica?
PK Bjelasica je osnovan 2003.godine, znači postojimo nekih 13 godina. Društvo je aktivno. Poslije tri godine postojanja društva, donijeli smo odluku na Upravnom odboru I sagradili smo ovaj planinarski dom Vranjak gdje se upravo sada nalazimo. Dom je kapaciteta 24 ležaja u 6 soba I opremljen je sanitarnim čvorom, centralnim grijanjem, salom gdje se može smjestiti 50 do 60 ljudi. Uglavnom je otvoren od 01.juna do 31.oktobra a u ostalom dijelu godine, otvaramo dom po potrebi, znači po najavi planinara I ostalih zaljubljenika prirode.
Po opremljenosti doma, mogli bi Vam pozavidjeti i neki planinarski domovi u Evropi. Da li postoji mogućnost, kada sam pomenula Evropu, da napravite auto kamp pored doma, da ljudi imaju vise prostora, vise mjesta da dođu sa šatorima da kampuju i da bude posjećeniji i dom i ovaj kraj u Kolašinu?
Hvala Vam baš na tom pitanju. Mi smo razmišljali o tome. Ali, s obzirom da su vremena svi znamo kakva i koliko se ulaže u tu vrstu planinske infrastructure, to za sada teško ide i kada je u pitanju taj dio u planu imamo da proširimo kapacitete kako bi mogli primiti još stotinak ljudi, planinara. Sve zavisi koliko ćemo imati podrške od lokalne samouprave, od Planinarskog saveza, od Ministarstva turizma i tako dalje. Ali razmišljamo u tom pravcu i mislimo da proširimo taj kapacitet bar na još 10 do 15 kreveta ukoliko budemo u mogućnosti.
Poznajući crnogorske planine, srijećem dosta ljudi sa strane koji mnogo bolje i više poznaju naše planine od nas iz Crne Gore, bilo da smo planinari ili obični građani, a s druge strane imamo veću tražnju za planinarskim domovima, ekipama koje će da posjete planine Crne Gore nego što je ponuda. Ne trebamo ništa da nudimo, reklamiramo, da promovišemo. Gosti su tu, planinari su tu ali nema odgovora od strane domaćina iz Crne Gore vezano za smještaj i za neke organizovane ture, neke organizovane aktivnosti na planini koje su inače prisutne u region i Evropi.
Interesovanje za Bjelasicu je veliko. Naročito ljudi sa strane. PLaninara iz okruženja a naročito iz zapadnog dijela Evrope. Svakim danom je sve vise ljudi. U zimskom periodu dolazi veliki broj ljudi iz Austrije, Slovenije, Švajcarske, Italije. Međutim,problem je taj što ste naveli. Problem je infrastruktura na planini, ti planinarski domovi. Sad trenutno u ovom regionu Bjelasice imamo planinarski dom Vranjak kojim gazduje PK Bjelasica i naprijed od nas na nekih 5 km imate PD Krivi do koji je u vlasništvu, pretpostavljam opštine Andrijevica koji nije u funkciji. I sad na tom potezu od Vranjaka, Krivog dola I Štavne ispod Komova nemate vise ni jedan objekat. To su neke stvari đe bi trebalo da poradi I planinarski savez i Ministarstvo turizma i svi ljudi koji su u toj priči, na tom fonu da bi se moglo nešto pokrenuti. Jer je sve veći broj ljudi koji dolazi, pogotovo van Crne Gore, iz okruženja i to je jedan veliki problem, nedostatak infrastructure na planini.
Danas je drugog jula 2016, ekipa planinara PK Javorak iz Paraćina je pela vrh Torna ili kako ga zovu ljudi iz sela Lipova i tog dijela - Babji zub, visine 2277m. Prelijep pogled sa vrha a prelijapa kompletna staza do samog vrha kroz šumu kojom smo prošli i šumske jagode koje smo brali usput. Kompletan dio staze je očišćen i markiran. Ko je sve to odradio?
Stazu od mjesta Klisure, odakle smo jutros krenuli, pa do na vrh je markirala naša ekipa, odnosno čalanovi našeg kluba. Staza nije uvrštena u Nacionalnu mrežu planinarskih staza Crne Gore, ali mi smo, s obzirom da je staza, kako ste i sami vidjeli, atraktivna, dijelom i zahtjevna…
Zašto oa nije uvrštena u Nacionalnu mrežu planinarskih staza Crne Gore?
To je stvar Planinarskog saveza Crne Gore gdje će oni da naprave kategorizacije da li će i gdje šta uvrstiti. Imali smo razgovor sa ljudima iz Saveza koji su zaduženi za markaciju. Mi smo to uradili na jedan kvalitetan način kao što ste vidjeli. Bolje je markirana nego ne markirana staza, to znaju ljudi koji idu u planinu. Staza je bila relativno dobro očišćena do prevoja Đedov do gdje smo napravili pauzu na 1945mnm.
Koliko metara nadmorske visine je naša današnja startna pozicija?
Startovali smo od prilike sa 1200mnm. I napravili smo oko 1100m visinske razlike danas. Vidjeli ste I sami da je staza, mogu slobodno reći zahtjevna. Nije baš za planinare početnike, tako da je današnji dan protekao dosta dobro iako je bila najava lošeg vremena, sve je proteklo u najboljem redu sa našim gostima PK Javorak iz Paraćina, sa kojim smo nekih godinu ipo u dogovoru da se realizuje ovaj njihov projekat uspona na massive Sinjajevine i Bjelasice. Sjutra je planiran vrh Crna glava na Bjelasici tako da mislim da smo napravili jedan dobar kontakt sa ljudima iz Paraćina. Prije tri godine su nam bili gosti PK Kablar iz Čačka i bili su u masivu Žijova jedan dan a drugi dan Javorje, Lola, Zebalac. Tako da imamo dosta dobre kontakte sa planinarskim društvima iz Srbije. Takođe, iz Slovenije imamo dobre kontakte. Prošle godine smo bili gosti našim prijateljima u Sloveniju u Kamniku gdje smo obišli Triglav i dogovorili saradnju za neko buduće vrijeme.
Bjelasica je vrlo interesantna i ljeti I zimi. Pored ljepota prirode: šuma, livada, jezera, prašuma oko Biogradskog jezera, zimus je održan II Međunarodni ski marathon.
To je drugi po redu marathon u organizaciji Visokogoraca Crne Gore. Staza je išla sa Jezerina, odnosno sa ski centra – Ćupovi - planinarski dom Krivi do – raskrsnica - plainarski dom Vranjek – Jagančar - Troglava – Jezerine. Tako da ljudi iz organizacionog odbora Visokogoraca CG su bili veoma zadovoljni. To je bila nekih 19 do 20km dužine staza i nadam se da će i naredne godine biti organizacija tog ski maratona.
Zak kraj našeg razgovora Aleksandar dodaje da su kao planinarski klub otvoreni za svaki vid saradnje i da sve to ima prostora za još kvalitetniju i dublju saradnju sa institucijama i za unapređenje kompletne ove priče, tako da se nadamo da ćemo ovu priču u budućnosti podići na neki viši nivo – zaključuje Popović.
Željko Braunović (lijevo) i Vidoje Šćepanović, članovi PK Bjelasica
Nordijsko skijanje na Bjelasici
Planinarski klub Bjelasica je jedan od rijetkih PK u Crnoj Gori koji ima sekciju Nordijskog skijanja. A nešto vise o tome će nam reći Željko Braunović koji je bio aktivan u toj discipline u okvirima nekadašnje Jugoslavije, koji je, ujedno i član Upravnog odbora PK Bjelasica.
Recite nam nešto vise o nordijskom skijanju, tom zimskom sportu, njegovim potencijalima, jer Crna Gora previse priča o nekim potencijalima a malo se toga realizuje. Šta tu treba uraditi, po Vašem mišljenju, da se to stanje promijeni, unaprijedi?
Kao što je rekao moj drug predsjednik PK Bjelasica, mi imamo vrlo aktivnu sekciju nordijskog hodanja, trčanja na skijama što smo i pokazali aktivnim učešćem na ovom ski maratonu, ski festu i ja tvrdim da mi jedini u Crnoj Gori baštinimo tu vrstu rekreacije i u tom smislu naš planinarski dom dobija svoju punu valorizaciju i tokom zimskih mjeseci, tako da je za nas, a sve vise uviđamo da je ta vrsta sporta I rekreacije sve popularnija u svijetu, čak u nekim zemčljama je mnogo popularnija nego Alpsko skijanje. Zamislite situaciju da grupa ljudi od nas dvadesetak sa tim skijama prođe čitavu Bjelasicu i da side na skijama do Biogradskog jezera. To je nešto što nije samo avantuara, već doživljaj koji se ne može opisati riječima nego se treba doživjeti. Tako da Vas pozivamo da budete naši gosti pa Vaše impresije podijelite sa čitaocima o tim našim aktivnostima.
Učesnici Međunarodnog Ski maratona na Bjelasici, foto: PK Visokogorci Crne Gore
Dio ekipe Međunarodnog Ski maratona, Foto: PK Visokogorci Crne Gore
Šta trebaju da urade institucije sistema koje su nadležne za turizam, konkretno u ovom slučaj sportski turizam, u ovom dijelu da bi se potencijali planinskog turizma kako u zimskom tako i u ljetnjem periodu što prije, što kvalitetnije i što efikasnije valorizovali na korist i građanaia Kolašina, institucija i same države Crne Gore?
Mi smo kao klub prepoznali vrijednost te vrste rekreacije u smislu zimskog turizma. Tako da bih ovim putem želio i da apelujem na Ministarstvo sporta da prepozna naše napore u smislu promocije naše zemlje i turističkih potencijala Bjelasice tokom zime, kao i Ski centra Bjelasica i novog ski centra koji će biti u neposrednoj blizini našeg doma, da se država aktivno uključi i da nam da ruku podrške u smislu nabavke opreme za turno i nordijsko skijanje, kako bi se uvažavanjem naših stavova i uključivanjem naših ljudi u te sekcije, način promovisale te discipline i još vise dali podršku crnogorskom turizmu kao proizvodu.
Šta je to što može neko ko dođe sa strane bilo da je turista, planinar, diplomata ili neko drugi, što može da vidi u Kolašini, da doživi, pored prirodnih ljepota, aktivnog turizma, planinarenja, biciklizma, šta od kulturnih spomenika možete da im pokažete i da im kroz kulturu predstavite Genius loci- taj duh mjesta?
Kolašin je sam po sebi spomenik culture, ne mislim u nekom istorijskom smislu. Kolašin je u Drugom svjetskom ratu odigrao vrlo značajnu ulogu. U Kolašinu su održana zasijedanja ZAVNOJ-a 1943.godine. Kolašin je bio slobodarska prijestonica u jednom dijelu Drugog svjetskog rata I iz tog perioda postoji dosta spomenika kulture. Imamo Zavičajni muzej u gradu koji preporučujemo svakom dobronamjernom čovjeku da posjeti jer ima šta vidjeti iz nekog ranijeg perioda Crne Gore. Na teritoriji opštine Kolašin imamo manastir Moraču koji je svima poznat. Što se tiče kulturne turističke ponude, mogu da istaknem da istaknem da u Kolašinu poslednjih nekoliko godina, barem u ljetnjim mjesecima, je organizovan kulturno – umjetnički život. Mi smo kao grad domaćini već treću ili četvrtu godinu zaredom, otvorenog Tango kampa koji je izuzetno posjećen i svake godine je sve širri krug ljudi koji dolaze i mogu reći kao jedan kurioziet, da su iz svih krajeva zemljine kugle čuli za Kolašin po Tango festu.
Pored Tango festa tu je i Ski centar Bjelasica koji uspješno radi zimi i preuzeo je primat koji je nakada imao Žabljak. Tako da je Kolašin sada primjer kako razvijati turizam na sjeveru Crne Gore u zimskim mjesecima. Šta je to što Kolašin ima, što Kolašin radi u odnosu na druge krajeve sjevernog regiona Crne Gore što bi trebali da urade kako bi iskoristili postojeće potencijale kako to Vi koristite?
U pravu ste. Mislim da smo mi napravili jedan korak naprijed u odnosu na Žabljek i ostale zimske centre u Crnoj Gori. Prednost bih prvo dao saobraćajnim komunikacijama. Blizina POodgorice, pruga, aerodroma koji je na nepunih sat ipo od Kolašina, sve to utiče na odluku potencijalnih gostiju da se odluče da posjete Kolašin.
Foto: PKVisokogorci Crne Gore
I Žabljak ima saobraćajnicu…
Ima,ali znate I sami kakva je komunikacija do Žabljaka u zimskim uslovima. Samim tim i Ski centar Jezerine uradio je novu šestosjed žicu koja vas izbaci za pet minuta na vrh. Ipak je to neki novi momenat u ponudi samog Ski centra. Dalje, imamo par veoma dobro organizovanih privatnih turističkih agencija koje pružaju izvanredne ponude u turno i alpskom skijanju, vožnje na sankama, hodanja na krpljama I nekih drugih disciplina koje do sada nijesu bile viđene u tim našim centrima na Žabljaku, Rožajama,na Lokvama i td. Tako da se Kolašin našao na toj turističkoj mapi kako u zimskim tako i u ljetnjim uslovima. Ljeti je veoma poznat po organizaciji planinarskih tura, raftinga, biciklizma gdje ima izvanredne staze za Mounti bike gdje sve vise ljudi bude prisutno tokom ljeta. Već četiri godine radimo u suorganizaciji sa TO iz Kolašina I sa NVO Natura Sinjajevski sector ili Sinjajevski marathon. To je 45-50km koji se prelaze za jedan dan i svake godine imamo sve veći broj učesnika maratona. Održava se početkom marta, u zavisnosti od vremenskih uslova. Budu ljudi na nordijskim skijama, prvenstveno na motornim sankama, eventualno neko na krpljama. Uglavnom je to priča koja je tek počela da dobija na publicitetu.
Koji su to vrhovi, prevoji koje može neko da popne a koji pripadaju opštini Kolašin?
Od Moračkih planina, Talija, Maganik, masiv Ključ, Ćupovi, Vasojevićki Kom, Kučki Kom, Rogamski vrh, To je sve što trenutno vidimo sa ove pozicije ispred doma, zatim Troglavi vrh, Zekovu glavu, Crnu glavu. Takođe iz Kolašina su Vam dostupne komplet Moračke planine. Znači na nekih pedesetak kilometara tu Vam je dostupan prevoj Semolj odakle možete da idete ture: Veliki Zebalac, Mali Zebalac, šLjemenska tura prema Kapi moračkoj prema Stožcu, spuštanje do Kapetanovog i Manitog jezera, povratak kroz kanjon Mrtvice u Međuriječje na Velje Duboko. Tako da je mnoštvo tih tura koje mogu da se rade baš iz Kolašina. S razlogom mogu da kažem da Kolašin, što se tiče planinarenja predstavlja epicenter, uz svo dužno poštovanje i Durmitorskog pojasa I Komova I Prokletija i mislim da ima veliku šansu u tom dijelu.
Kolašin je imao i opremljenu stijenu za penjanje. Sada je nema ili nema tih uslova koji su bili napravljeni? U čemu je problem?
Stijena još uvijek postoji. Postoje I ti smjerovi koji su urađeni prije par godina tako da ljudi još uvijek dolaze da penju tu stijenu. Nije kao u startu kada je bio prisutan entuzijazam, energija i drugo. Bilo je nekih problema jer je došlo do urušavanja nekih objekata koji su bili ispod same stijene za penjanje. Međutim, ljudi dolaze i penju. Prije dvije-tri godine je oformljena stanica GSS –a Kolašin čiji pripadnici s vremena na vrijeme vježbaju na toj stijeni koja je još uvijek aktivna.
Bogatstvo crnogorskih planina su katuni. Kolašin pored kajmaka ima i prepoznatljiv lisnati sir. Da li postoji načina da se lisnati sir zaštiti kao nacionalni brend?
Hvala Vam na tom pitanju. Ja kao Kolašinac kažem da je Kolašin prepoznat između ostalog i po lisnatom siru, jer svaka žena koja se bavi proizvodnjom tog sira, je ovladala tom, moram reći jedinstvenom tehnikom njegovog pravljenja. Mi imamo pretenzije da brendiramo taj lisnati sir. Bilo je nekih akcija od strane Udruženja poljoprivrednih proizvođača Kolašina ili žena Kolašina, pokušali su sa Ministarstvom poljoprivrede da urade nešto na brendiranju lisnatog sira, tako dase nadam da će to biti brend Kolašina.
Koliko planinarski klub Bjelasica ima članova?
Ima oko pedeset članova. S tim što ih je ljeti vise a zimi se taj broj smanji, ali nas aktivnih članova u svako doba dana i noći ima dvadesetak
Koliko su ljudi porijeklom iz Kolašina, koji ne žive tu, spremni da pomognu Vaše akcije i unaprijede I planinarski i seoski i kulturni život Kolašina?
Biću krajnje otvoren – minimalno. Mislim da su vrlo rijetki, sporadični slučajevi koji su prepoznali pravu priču koju mi pričamo za razvoj zdravog života, za ljubav prema planinama, ljubav prema svojoj zemlji i razvoju crnogorskog turizma – zaključuje Željko Braunović naš razgovor.
Pitomi pejzaži Bjelasice
Poslije razgovora sa domaćinima, nastavljamo druženje u domu do kasnih sati pričajući impresije sa prošlogodišnje ekspedicije na Himalajima.
Ujutru nas čeka uspon na Troglavi vrh, Zekovu glavu i Crni vrh. Ozbiljna kondiciona tura koja nije tehnički zahtjevna ali traži spremnost za duge staze. Kroz zelene pejzaže Bjelasice se penjemo ka Troglavom vrhu. Danas je David Filipović (6 godina) sa nama i sve je nekako mlađe u prosjeku pa i sjećanje na jučerašnji napor polako blijedi dok se penjemo uz cvjetne obronke Bjelasice.
Uspon na Troglavu počinjemo stazom iza doma Vranjak
Branka Bradašević sa sinom Davidom, najmlađim planinarom
Dio ekipe na Troglavom vrho
Od 15 planinara koji su krenuli na pješačku turu po Bjelasici, Troglavu je ispelo vas 8.
Pogled na Zekovu glavu
Drugog dana smo napravili krug od 16 kilometara, a uspon je 600m (toliko i spust) za one koji su išli na sva tri vrha.
oznaka za biciklističku stazu
Silazak sa Troglavog vrha i put ka Zekovoj glavi
Zeleni pašnjaci Bjelasice bez svojega stada
Radost na planini
Iznad Pešića jezera a ispod zekove glave
Pešića jezero
Pogled na katun pored Pešića jezera
Staza prevojem ka Crnoj glavi
Put ka Crnom vrhu nastavljamo prevojem ispod Zekove glave, istonom stranom iznad Ursulovačkog jezera. Fascinantna priroda mami uzdahe zadovoljstva svojim pitomim pašnjaxcima i zelenim prevojima Bjelasice i svojom svježinom u julskim danima. Nijesmo sreli ni jedno stado usput. Ni jednog čobanina iako je o Bjelasici i njenom stadu ispjevana pjesma. Ali smo izgleda zaboravili riječi pjesme i izgubili vezu sa tradicijom planine, okrenuvši se novom načinu življenja koji je sve dalji od prirode, planine i stada.
kroz objektiv posmatrača
Spomen ploča
David stazom planine
Koliko ima još do vraha?
Saša Dulović
Ah te vrleti, pa još zelene
Pogled sa prevoja na Crni vrh
Neopisiva ljepota ljetnjih pejzaža Bjelasice
Da nije fotografije, čovjek ne bi vjerovao da ovako nešto postoji...na samo par sati od ljetnje sparine u Podgorici
David se upisuje u knjigu na Crnom vrhu
Sa Jugoslavijom u srcu
Na vrhu Crna glava
Od 15 planinara koji su krenuli na pješačku turu po Bjelasici, Crnu Glavu je popelo nas 9.
U povratku sa vrha Crna glava sreli smo grupu planinara iz Srbije koji su išli ka vrhu
Borovnice su ukras uzvišenja
Pogled na Biogradsko jezero
Više od riječi
I ždrebe je gladno
Spuštajući se ka domu Vranjak, odmorismo pored pojila za stoku
Cvjetnim tepihom od pojila do doma sam pošla bosa
Pogled na Eko katun Bulatovića
Silazak do doma je pratilo lijepo vrijeme. Jedan vikend ispunjen usponima na lijepe i neke zahtjevne vrhove, sa upalom mišića čiji je uzrok neredovna posjeta planine, završava se na najbolji mogući način, ručkom i još malo druženja u domu prije odlaska svakog u svom pravcu.
Pravljenje lisnatog sira po receptu Zorice Bukilić
Pisati o planini a ne pomenuti katune, ne bi bilo kompletno pisanje. Zato ću vam ukratko prenijeti razgovor sa katuna o pravljenju lisnatog sira koji je karakterističan za Kolašin i ovaj dio planine. Priča se odvija u kući Zorice Bukilić iznad samog doma Vranjak.
Kuća Bukilića na katunu
Kolibe Bukilića
Zorica Bukilić, katun Vranjak na Bjelasici
Recite nam kako spremate kolašinski lisnati sir?
Pa, ja nemam neku veliku količinu mlijeka jer nemam puno stoke. Uveče što pomuzem od krava, malo i od ovaca, to zagrijem do temperature od 40 stepeni. Za lisnati sir treba toplina.
Treba li biti kombinovano mlijeko, pola kravlje pola od ovaca?
Ne mora. Može samo i kravlje ako nema ovčjeg mlijeka. Onda uveče ugrijem tu vareniku (slatko mlijeko) koju pomuzem i ujutru kad pomuzem opet krave i ovce, sastavim sve to ujedno. Od 21l varenike imam tri kilograma sira. To znači da od 7l mlijeka proizvedem ikg lisnatog sira. Kad sastavim tih 21l mlijeka stavim na tu količinu 3-4 kašike maje (sirišta).
Je li domaće sirište koje koristite ili iz prodavnice?
Iz prodavnice. Domaće sirište se nekad pravilo. Moja majka i baka su ga nekada pravile kad nije bilo ovoga da se kupi. Ja to ne umijem i nijesam ni pokušavala.
Kasnije nakon 10 do 15 minuta kada se ta masa sjedini i zgusne, ja je isprevrćem. To poslije stavim na neki pleh u nailon i nakon svakih 10 minuta prevrćem. Malo ga posolim pa opet tako. Pritisnem ga nekim težim kamenom ili nekim betonskim pločama. Opet nakon 10 minuta to malo posolim pa opet se isprevija i tako se pravi lisnati sir.
I tako ga prodajete?
Jeste. Poslije ga prodajemo.
Treba li da odstoji neko vrijeme?
Ne treba. Već sjutradan to može da ide u prodaju kad se iscijedi surutka iz njega. Jer po ovako visokim temperaturama ne može da stoji dugo ako nema frižidera. Ja na primjer to držim u vodi u ovom bazenu, u kutijama koje se hermetički zatvaraju i tako može da mi stoji nekoliko dana. A ovako ne može na vrućinu dugo da stoji jer sir odmah počne da ljuti i da se šupljika. To što ne mogu da pprodam, pošaljem dolje kući mojima da stave u zamrzivač. Ja nemam puno stoke pa mi je lako.
Jeste li cijelo ljeto ovdje na katunu?
Jesmo od juna do kraja septembra, jer đeca u septembru počinju u školu. Stoku vraćamo u selo gdje imamo imanje u Kolašinu.
Imate dvije krave, 15 ovaca i 15-oro jagnjadi. Može li od toga i poljoprivrede živjeti jedna porodica?
Da ima organizovanog otkupa sira i moglo bi se. Ovako se samo životari. Ja na primjer imam penziju a muž mi radi, pa nekako možemo da prolazimo. Đeca su na stan i u školu i tako se pomalo krpi. Bogomi ovi što imaju stoke troduplo više od mene, imaju velikih problema sa prodajom. Prošle godine kad sam izdigla o'đe 8. jula, ova moja komšinica je imala preko 100kg sira koji nije mogla da proda. Znači 100kg masnoga sira i kad su ove vrućine to može da stoji 15 ili 20 dana najviše i to već kasnije nije za upotrebu.
Pokušavate li na pijacu da prodate te proizvode?
Ona pokušava ali to slabo ide. Sa svih krajeva dolazi sir na pijacu. Narod nema para. Oni su pokušavali nešto dolje na primorje da prodaju, ali ona nema tu licencu koju traže i tako žena nema vremena da radi oko toga jer ima velike obaveze oko stoke pa joj ne pada joj na pamet da ide da to završava i tako to što usiri sve razdaje. Nekome 5, nekome 10 kila sira, samo da ne bi štetovala to. A meni je lako, ja i to što mi pretekne imam đe sa tim ali nekih puta da dođete ovđe, ja nemam parče sira u kolibi jer se zadesi tako. Neki put sve prodam,neki put ne mogu , eto tako – kaže sagovornica sa katuna Vranjak, Zorica Bukilić.
Pas, čuvar stada na planini i vjerni pratilac planinara.
Možda je ova reportaža nekome preduga, a nekom drugom prekratka. U svakom slučaju, pođite i provjerite sve iz ove priče, nemojte vjerovati tuđem iskustvu. Jer, jednu istu stvar, više ljudi doživljava na različit način. Moj cilj je da prenesem lijepe impresije sa Bjelasice koja je svojom ljepotom obogatila i oči i dušu. Radujem se ponovnom druženju u predjelu Bjelasice.
Tekst i fotografije: Radmila Krgović