Crna Gora je zemlja kontrasta koji su smješteni na malom prostoru. Poznata je ljepota njenog mora, jezera, planina koji privlače goste sa raznih krajeva svijeta. Međutim, čak i u samoj Crnoj Gori kao da smo zaboravili na pojedine prirodne fenomene, kojih su uvijek željni ljudi koji su skloni avanturizmu ili “aktivnom turizmu”- a to su pećine. Sakrivena u vrletima Đalovića klisure u kanjonu Bistrice, 25 kilometara udaljena od Bijelog Polja, ispod Pešterske visoravni prostire se Đalovića pećina, poznata i kao Pećina nad Vražjim virovima – najveća pećina na Balkanu.

Kada se poslije desetak metara od ulaza svjetlom razbije gusta tama, otkriva se jedan drugi svijet, stvaran milionima godina. A on otkriva neslućene ljepote, koje samo priroda može da stvori. Pećina je jednako privlačna i za naučnike i za hrabre ljubitelje prirode. U pećini je potpuno svejedno da li je dan ili noć, tamo je uvijek vječiti mrak. Prolaz kroz nju je veoma izazovan i traži dobru fizičku spremnost, ali i hrabrost. Naravno, bez dobrog vodiča i opreme i ne pokušavajte. Odmah vas dočekuje strma litica. Sjaji se pod svjetlošću lampe, djeluje glatko, klizavo i nesavladivo. No, kad počne penjanje, shvatate da je površina stijene hrapava jer je obložena kalcitnim naslagama, a kapi vode urezale su žljebove dovoljne da u njih ubacite prste nogu i ruku, ostalo je na vama. Slijedi novi uspon, a onda dva veća jezera. I preko jednog i drugog prelazi se uz pomoć konopa, ali i prilične vještine. Za nekoliko minuta pred vama se otvara čudo prirode. Stalagmiti i stalaktiti, pećinski kristali, draperije, na kojima se može svirati kao na harfi, sijaju pod svjetlošću lampi i reflektora. I najveći ukras stalagmit zvani "monolit", visok 17,5 metara. Riječi i fotografije to ne mogu opisati. Ovdje čovjek jednostavno shvati koliko je mali i prolazan.

Prva istraživanja Đalovića klisure počeo je prije nešto više od pola vijeka profesor Petar Đalović. Taj posao su najčešće nastavljali beogradski i češki speleolozi. Iako još nije otkriveno kolika je njena stvarna dužina, a po nekim nagađanjima pretpostavlja se i čitavih 200 kilometara, ono što je do sada istraženo svrstava je u najlepše pećine na Balkanu, ali i u Evropi. Do sada je ispitano nešto manje od 20-ak kilometara pećinskih hodnika, lavirinata, sifona i dvorana koje su ucrtane u speleološke mape. Interesantno je da kad je svojevremeno u vode pećine sipana boja, ona je izbila na Juriškim vrelima u Crnoj Gori i kod manastira Sopoćani u Srbiji.
U pećini je uvijek ista temperatura - oko 12 stepeni, uz veliku vlažnost. Kažu da je pravi "blagoslov" za organizam provesti ovdje izvjesno vrijeme i da boravak u njoj podmlađuje.
Pećine i jame u Crnoj Gori
Akademsko-speleološko-alpinistički klub (ASAK) iz Beograda, koji proučava karstne terene istočne i jugoistočne Srbije, ali i terene u Crnoj Gori, na svom sajtu postavio je tabelu s najdužim i najdubljim pećinama i jamama u Crnoj Gori.
NAJDUŽE PEĆINE I JAME U CRNOJ GORI
Naziv
Dužina Dubina Lokacija Napomene
Pećina nad Vražjim virovima
10550 120 Peštersko polje, Bijelo Polje procjenjena dužina >11750m
istražio SOB, od 1987.
Lipska pećina 3410 Dobrsko Selo, Cetinje
Njegoš pećina 3394 382 Njeguši, Lovćen istražili: MKTB (Mađarska), 2003-07.
Grbočica 2650 Trnovo, Virpazar
Začirska pećina 2180 Ceklin, Cetinje
Duboki do 2178 -506 Njeguši, Lovćen nova istraživanja: MKTB (Mađarska), 2003-07
Cetinjska pećina 1680 Cetinje
Džupanska pećina 1187 Lubnice, Berane
Dögös barlang 1100 -101 Njeguši, Lovćen istražili: MKTB (Mađarska),
NAJDUBLJE JAME I PEĆINE U CRNOJ GORI
Naziv
Dubina Dužina Lokacija Napomene
Jama na Vjetrenim brdima
-775 Durmitor, Žabljak istražili: KKS Katowice 1984, i međuklupske ekspedicije 1985, 2002. i 2004.
Kozí Díra -654 Krivošije, Orjen istražili: ZO ČSS 6-14 Suchý žljeb
(Češka), 2000-07.
Jama u Malom lomnom dolu
-605 Durmitor, Žabljak istražili:
međuklupske ekspedicije 1984-85.
Duboki do -506 2178 Njeguši, Lovćen nova istraživanja: MKTB (Mađarska), 2003-07
Jamski sistem u Obrucinama
-464 Durmitor, Žabljak istražili:
međuklupske ekspedicije 1984-85.
Jama u Crkvenom dolu
-444 Moračka kapa, Nikšić istražili: DI V.M. Manda, 1994. (-393 m)
AKG Krakow, 2001-2005. (-444)
Jama u Pribatovom dolu
-395 Maganik, Nikšić istražio DI V.M. Manda, 1994.
Jama u Majstorima -388 selo Majstori, Lovćen istražili: SD Proteus 1988, (-150 m)
DI V.M. Manda, 2001-2003.
Njegoš pećina 382 (-350, +32) 3394 Njeguši, Lovćen istražili: MKTB (Mađarska), 2003-07.
Samo Lepo -321 Surutka, Durmitor, Žabljak istražili: AKG Krakow, 2004-07.
Fotografije i tekst: Ljubica Božanović
Objavljeno u RENOME broj 1. 10. 03.2010.